Zahtjevna djeca

[Agrum]

Agrum, jesi li probala s maramom, nosiljkom u kući? I to s ne voljenjem da ga se dira će proći, slično smo i mi imali. Svaka tri mjeseca tražio je drugačiji tretman i mi smo se prilagođavali. Pomogla je mantra "I to će proći". Skuhaj za više dana pa ubaci u friz, smišljaj salate za odrasle, bebici se ionako kuha malo, na pari i to je brzo gotovo. Pomogne i unaprijed smišljanje jelovnike. Ja bih ipak inzistirala na rutini u svakodnevnici - ne znam tko bebicu čuva kad radiš, ali neka se drži reda - našem zahtjevniću rutina je oko spavanja i sada poprilično važna i mislim da je to razlog njegovog discipliniranog spavanja. Sve je to normalno i sve će to proći.

Gotovo tri godine unatrag mogu reći da je svako dijete, a pogotovo zahtjevnić odličan motiv za presložiti sebe, svoje odnose s mužem pa i učvrstiti partnerstvo i timski djelovati. Turbulentnoj djeci treba stabilnosti i pribranosti u roditeljima i silom prilika to naučiš brže nego ikada u životu. Mada ima dana kada i sebe i druge oko sebe u vrlo kratkom roku emotivno isiše kao najgladniji komarac u svemiru i nemaš pojma otkud ti snaga da u 9 ujutro, nakon 1000 sličnih situacija, smireno objašnjavaš zašto je list jučer bio zelen, a danas je žut i u 22 sata moraš tražiti u kućnoj biblioteci točne informacije što jedu guske jer komarac nije zadovoljan odgovorom iako cijeli dan pita i pita, ljuti se, veseli. Ali to su sve slatke muke (s kiselim umakom).

Marama, klokanica i mei taj su u opticaju bile od rođenja do nedavno, nekako spontano smo prestali. Ali nije meni problem uspavljivanje, iako me i to neki put jako umori, već konstantno buđenje i plakanje. Jasno mi je da bi u mei tai spavao do jutra, ali i ja bi si malo odspavala... Inače spavamo skupa, baš se trudim provoditi AP, ali nekako kao da traži još više od onoga kaj ja mogu pružiti. Čuva ga moja mama, okružen je ljudima cijeli dan, puno ljubavi i rada, bliskosti.. ali to spavanje nikak i nikak.

[perla5]

Mozda zubici? I moj ima 16 mjeseci i raste mu nekoliko zubica odjednom. I grintaviji je i hoce mene i hoce ciku...Mantram-proci ce i ta faza

[lavko]

Pa zašto ja ranije nisam našla ovu temu??
A ja sam za skoro sve krivila sebe...
Moje dijete je skoro sve od opisanog. I sad i ja vidim kako neke mame stignu nalakirat nokte a ja ni na wc pošteno.

[Peterlin]

Pa zašto ja ranije nisam našla ovu temu??
A ja sam za skoro sve krivila sebe...
Moje dijete je skoro sve od opisanog. I sad i ja vidim kako neke mame stignu nalakirat nokte a ja ni na wc pošteno.

Da, ima takve djece. Ja sam imala jednog lako odgojivog i jednog ovakvog, hehehe... Ovaj drugi je slika i prilika mog napornog karaktera. Gledam njega (sad je u 16. godini) kako spava do 20 minuta prije početka nastave (jer je škola blizu, samo mora prijeći preko jednog parkirališta i jedne livade) i sjećam se sebe kako sam to isto radila u njegovim godinama - iz kreveta ravno u sajmonice...ufff....

A dok su bili mali, tak su me dobro izdresirali i odgojili, bolje od ijedne odrasle osobe koju sam u životu upoznala. Zbog djece MI postajemo bolji. Ali da je naporno do neke dobi - je. I kasnije isto, samo na drugačiji način, a i naučiš kojekakve trikove za preživljavanje.

[cappy]

Pa zašto ja ranije nisam našla ovu temu??
A ja sam za skoro sve krivila sebe...
Moje dijete je skoro sve od opisanog. I sad i ja vidim kako neke mame stignu nalakirat nokte a ja ni na wc pošteno.

O da...Kod mene kao i kod Peterlin, jedan ovakav, drugi potpuna suprotnost...Tek nakon rođenja ovog drugog, postala sam sigurna da nisam za sve ja kriva : ) kao što su najčešće mislili drugi, a ponekad i ja sama...

[lavko]

Ma ja nekad znam doslovno očajavati jer je ne znam hendlati, teško se dogovorimo, sve je neka ucjena s njom..što god treba, ona najprije kaže "ne", onda pregovori, onda je na kraju ucjenim - ako nećeš to, onda ...nemam boljeg načina, sori Jesper Juul ali nemam.
A kazne baš i ne pale..tera ona dalje po svom. I tako..
Vraćat ću se ovoj temi često..

[Peterlin]

Ma ja nekad znam doslovno očajavati jer je ne znam hendlati, teško se dogovorimo, sve je neka ucjena s njom..što god treba, ona najprije kaže "ne", onda pregovori, onda je na kraju ucjenim - ako nećeš to, onda ...nemam boljeg načina, sori Jesper Juul ali nemam.
A kazne baš i ne pale..tera ona dalje po svom. I tako..
Vraćat ću se ovoj temi često..

Juul je precijenjen i ne odgovara svakom roditelju ni svakom djetetu njegov pristup.

Odgoj djece nije "kuharica" (a pogotovo Juulove knjige to nisu, iako ih ljudi često takvima smatraju). Ja sam to otkrila na "velikom" uzorku od samo dva djeteta rođena u dvije uzastopne godine. Jedan se ponašao 100% po Juulu (ali taj je lako odgojiv s Juulom i bez njega, takav je karakter - pitom kao i njegov otac, nikakav Juul mi za njega nije trebao). Kod drugoga je Juulov pristup izazivao samo otpor i bila sam prisiljena smisliti nešto drugo. Rješenje - to je zahtijevalo da se riješim SVOJIH mana jer je to dijete karakterom izrazito slično meni i zrcalilo je moje karakterne osobine (nestrpljivost, netolerancija, agresija) na takav način da sam i sama bila zatečena. Kakav Juul - morala sam "popravljati sebe" da bih mu primjerom pokazala načine kako se rješavati frustracija bez štete po sebe i okolinu. I nisam uspjela bez pomoći izvana, ni za sebe ni za njega. Juul - ma svaka čast, dobro je taj prodao obični zdravi razum, ali kao ni bilo koja druga teorija o odgoju, to ne pali za 100% populacije.

Moraš naći neki način odgoja koji odgovara upravo tebi i tvom djetetu. Odgoj je traženje ključa. Nekad nađeš odmah, a nekad potraje... Jednostavan način koji daje relativno brza rješenja: moraš se sama ponašati upravo tako kako želiš da se dijete ponaša. U početku probaj glumiti da si bolja nego što MISLIŠ da jesi, pa vidi rezultate... Lako moguće je da to brzo postane stvarnost. Samo ne na silu. Rekao bi moj kolega s posla "na brzinu se samo muhe tučeju" hehehe

Ne kanim ti obećati instant uspjeh jer put do toga svatko od nas mora naći sam, ali meni je pomoglo. I ne bih se vratila i ponovno postala osoba kakva sam bila prije rođenja djece. Sama sebi se više sviđam ovakva.

A Juula odloži na policu - možda ti kad tad zatreba ako budeš imala još koje dijete. Nismo svi za nositi štikle, pa nismo svi ni za Juula. Kad ga čitam, samo si mislim "eh, što se ja nisam sjetila prije njega prodati takvu teoriju, bome bih se obogatila". Naravno, mnogima su njegove knjige pomogle (njemu prvom - zato ih je i pisao) ali ako ne ide - nemoj trošiti previše vremena pitajući se zašto.... Zato!

[mitovski]

Veliki potpis na Peterlin!

I ja sam u početku, pogotovo zato što se na ovom forumu puno spominjao Juul čitala i grizla se jer kod nas to ne pali. Kod Juula ima nekih dobrih stvari i savjeta ali daleko od toga da je to Sveto pismo i da svima djeluje.

Ovakva djeca te svarno natjeraju da preispitaš sebe od glave do pete, da se promijeniš, da odabereš bitke koje ćeš voditi a koje ćeš pustiti. Pravila da, ali ne previše, takvoj djeci iz mog iskustva treba malo više slobode pustiti.
J. od kad se rodila točno zna što hoće, ima mišljenje o svemu i to čvrsto i shodno tome neku granicu koju mi postavimo uvijek pokuša prijeći, nikada ne odustaje ni 1525. put.

Uh, trebalo je živaca i živaca i strpljenja i strpljenja na tone ( nismo ih uvijek imali i to je normalno), ali sada vidim sve prednosti tog njenog karaktera, vidim i mane ali i puno, puno prednosti.
Zna što želi, ne pada pod utjecaj ( bar za sada), kad zacrta nešto onda ne odustaje dok to ne savlada ( mana su frustracije zbog toga, ali ih je sve manje), ima svoj stav, ima svoje ja, kuži kad ju netko želi preveslati, zna se izboriti za sebe.

A ja i MM smo uz nju jako puno napredovali i radili na sebi i učili i razvijali se a bome smo i od nje ponekad dobili dobre lekcije.

[lavko]

Tog Juula sam uzela onako primjera radi, i meni se on čini za djecu u laboratorijskim uvjetima.
Al eto baš pričam tako o zahtjevnom djetetu i lupi mi frendica: nije ona ništa više zahtjevna nego ti. Tu mi je začepila usta.

Moja nije tip koji se zna izboriti za sebe jer je malo još neprilagođena na djecu, tu smo je zakinuli jer je do 2. godine stalno bila s odraslima, ali kada je na poznatom terenu tu nema puno pravila. Ona ih ne čuje, ona ima neki film i piči. Čak mi se ne čini da zna što hoće uvijek, nekad samo piči ko muha bez glave, ko da na svakom uglu vidi neku novost za raskopat. Iskreno meni to ponekad djeluje mutavo, ja pričam, ona niš.
Isto i za dogovore unaprijed - kad idemo van, voli se otrgnuti i pobjeći u dućan ili knjižnicu sama. I sto puta - ne smiješ sama, čekaj mamu, idemo zajedno, sve ćemo se dogovoriti. Dođemo li van, eto je - ode ona glavom bez obzira. I tako, ima tih situacija.

[Peterlin]

Tog Juula sam uzela onako primjera radi, i meni se on čini za djecu u laboratorijskim uvjetima.
Al eto baš pričam tako o zahtjevnom djetetu i lupi mi frendica: nije ona ništa više zahtjevna nego ti. Tu mi je začepila usta.

Moja nije tip koji se zna izboriti za sebe jer je malo još neprilagođena na djecu, tu smo je zakinuli jer je do 2. godine stalno bila s odraslima, ali kada je na poznatom terenu tu nema puno pravila. Ona ih ne čuje, ona ima neki film i piči. Čak mi se ne čini da zna što hoće uvijek, nekad samo piči ko muha bez glave, ko da na svakom uglu vidi neku novost za raskopat. Iskreno meni to ponekad djeluje mutavo, ja pričam, ona niš.
Isto i za dogovore unaprijed - kad idemo van, voli se otrgnuti i pobjeći u dućan ili knjižnicu sama. I sto puta - ne smiješ sama, čekaj mamu, idemo zajedno, sve ćemo se dogovoriti. Dođemo li van, eto je - ode ona glavom bez obzira. I tako, ima tih situacija.

Da, ima tih situacija... Dijete sluša DO TRI REČENICE (KRATKE) a dalje nema šanse da zadrži pažnju. Još dugo će ti biti tako.

Što se tiče ovoga "otrgne se" - ja sam svoju djecu dvaput opalila po guzi - starijeg sam uhvatila da se penje na ogradu balkona (pras po guzi - bio je star kao tvoja cura sada), a mlađi mi se otrgnuo iz ruke i trk preko ceste (isto je bilo po guzi). Nije da sam ponosna zbog toga, ali vrag odniJo - postoje situacije koje zahtijevaju hitnu i oštru reakciju. Nisu česte - to je iznimka. Prodrlo je u njihove glave da se to NE SMIJE raditi, pogotovo što nikad nismo zlorabili kažnjavanje kao odgojnu mjeru.

Eto, ne preporučujem ove metode, ali bome - to su bile situacije u kojima je glava u pitanju, pa baš ne biraš sredstva.

[Peterlin]

Dodatak

Dok su klinci bili mali, morali smo se spustiti na njihovu razinu razumijevanja da im objasnimo što želimo. Neke stvari ne razumiju (zašto ne smije sam hodati po dućanu i dirati stvari) pa je na pitanje Zašto? bio odgovor ZATO! To je dosta. NE je isto tako potpun odgovor.

[meda]

Meni je bas Juul pomogao s mojim zahtjevnim.djetetom. Shvatila sam da nema univerzalnog recepta, nego da jefino sto moram slijediti su moje vlastite granice. I uvijek bit autentican, vjeran sebi. I bit iskren s djetetom u vezi toga. Ne mozes jest sladed usred zime, ne jer ces se prehladit, nego zato sto ja nemam namjeru i kapaciteta bavit se tvojom bolescu ak se prehladis. Meni je Jull bas onako pomogao da se stavim u ulogu roditelja. Ne znam kojeg Juula ljudi citaju. Nije to neki odgoj cici-mici, skakanje oko djeteta, permisivnost itd. Bas suprotno. On to otvoreno osuduje (helikopter roditeljstvo).

I ta suradnja o kojoj on.prica. To je valjda nesto sto je najvise krivo shvaceno. Ne suraduju samo 'dobra' djeca s kojom je lako. Sva djeca suraduju, i mali delikventi suraduju. To je u prirodi djeteta. Suradnja kod djeteta nije poslusnost, nego prilagodavanje roditeljskim ocekivanjima i situaciji. Ima onaj primjer djece u restoranu. Djeca luduju, roditelji sjede i pricaju zaokupljeni samima sobom. Djeca suraduju u stilu 'vidimo da se bavite samima sobom i mi smo si nasli svoju zabavu, u cemu je problem?!?'.

[zutaminuta]

Ne mozes jest sladed usred zime, ne jer ces se prehladit, nego zato sto ja nemam namjeru i kapaciteta bavit se tvojom bolescu ak se prehladis.

Obožavam sladoled po zimi.

Meni je Jull bas onako pomogao da se stavim u ulogu roditelja. Ne znam kojeg Juula ljudi citaju. Nije to neki odgoj cici-mici, skakanje oko djeteta, permisivnost itd. Bas suprotno. On to otvoreno osuduje (helikopter roditeljstvo).

Potpis.

[cvijeta73]

ovo sa sladoledom zimi i prehladom biće ima neke veze s propuhom?
još nisam na svoje oči vidjela da se netko prehladio jer je jeo sladoled zimi :D

što se tiče juula, meni je isto legla njegova knjiga. jedina koju sam pročitala. sve mi bilo nekako logično.

[tanja_b]

ovo sa sladoledom zimi i prehladom biće ima neke veze s propuhom?
još nisam na svoje oči vidjela da se netko prehladio jer je jeo sladoled zimi :D

Ja se prehladim svaki put kad jedem sladoled u godišnje doba koje nije ljeto ili kasno proljeće odnosno ako je ambijentalna temperatura niža od 20 stupnjeva. Udari mi na grlo, obavezno.
I mrzim tu svoju fizičku slabost, jer se osjećam kao utjelovljenje nekog mita. Ono, nitko na ovom svijetu se ne prehladi od jedenja sladoleda, samo ja to moram iskusiti
Nema veze sa zahtjevnom djecom, htjela sam samo dati svoj prilog raspravi o sladoledu

[meda]

Sladoled je samo primjer koji je onako specifican za ove krajeve. Moze bit bilo sto drugo. Nosenje kape na glavi. Ja kao dijete nisam podnosila kapu. A nisam ni podnosila vjetar i uvijek bi me bolils glava za popizdit od vjetra. Nikog drugog nije bolila glava. Mene je. I moju mamu je jer ja taj san onda nisam bila upotrebljiva za nista. Nit sam mogla jest, nit pisat zadacu... Poanta je u individualnom pristupu. Ne podnosis vjetar, hladno - obuci se. Hoces slatkisa prije rucka, a pojedes i rucak - jedi slatkise prije rucka, vrlo.jednostavno.

[lavko]

Ne znam što smo se svi sad primili sladoleda i Juula..to su bili primjeri samo.

Ja pokušavam naći svoj model funkcioniranja s njom uz super volju da se dogovorimo. Ali danas je baš proučavam, njoj ne da nije dovoljno reći "ne" 6253 puta, niti unaprijed objasniti razumno da shvati posljedice..jedino minpale ucjene. Ne znam koliko je to ok, stvarno ne znam.
Ili ono: ja idem doma, ti ostani ako hoćeš. Pa se ona splaši da će ostat sama. To mi je psihijatar rekao da nije ok..
Mislim ja nemam drugog načina.
A da vrisnem nekad vrisnem..frustrirajuće je objašnjavati zašto ne može gola sjedit na podu da bi ona gola otplesala do kuhinje i opet sjela na pid i smijala se....

[Kaae]

Zasto, tocno, ne smije sjediti gola na podu?

[Kaae]

(Ja inace nesto bas ne volim Juula. Nismo se nasli na istoj valnoj duljini do te mjere da ga nisam uspjela ni procitati.)

[zutaminuta]

Što ti je zasmetalo kod njega?

[sarasvati]

Ja ne volim da gola sjedi okolo jer, u mojoj glavi, ne bih htjela da "poliže" gola nesto s poda i ne pokupi nesto.

[jelena.O]

vidiš kak sestre imaju drugačiji pogled na svijet

[meda]

Pa ne mozes to djetetu objasnit, obuces mu gace, hlace, pelenu...ne mozes se s djetetom oko toga raspravljat. Djeca vole bit gola i tu ne mozes puno postic objasnjavanjem. Stavis ju golu da sjedi na krevetu. Ili metnes plahtu na tepih pa neka sjedi. I sta fali da vrisnes nekad. Da ide pod kamion vrisnula bi. Najgore je kad se stalno suzdrzavas da dignes glas onda poludis. Al neke situacije zahtijevaju poviseni ton i odlucnost. Pa to je jezik koji djeca do neke dobi jedino razumiju, neverbalna komunikacija.

[Kaae]

Pa i meni bi bilo grozno da sjedi gola na podu u, stajaznam, vrticu. Tamo im ni ne daju.

[lavko]

Opet ja na ovoj temi, samo da se izbalansiram malo..ko auto na grabi.
Evo mogla bih opet o ovom sjedenju na podu sgolom guzicom. Nije mi higijenski, zato joj ne dam. Al takvih primjera more kod nas. Kad idemo nekud, oblačenje traje stoljećima. Jutros idemo u zoološki, veseli se, samo o tomepriča. Idemo se obući - ne bi sandale, pa navlači moje, pa ne da kosu svezat, pa se pravi da me ne čuje...nakraju sam rekla da ne ide u zoo. Kad se počela derat, rekla sam da dođe, obuče se i idemo.

I sigurno to svi rade, al mene smori to što je nama zilijun takvih situacija dnevno. Sve brate pregovori s njom. Neće ona na prvu poslušati i doći. Sad čujem Peterlin kako kaže-očekuješ da te dvogodišnjak na prvu posluša? Znam, znam, samo sam nekad sluđena. Ja uvijek postavljam sebi pitanje - koji je moj doprinos u tome?

Drugo me smara što je ono dijete kojemu kad daš nešto, ona napravi baš ono što ne treba, baš joj napamet padne šteta. OK, ne zna ona da je šteta, a nekad i zna, al ono..kako joj padne napamet? Deda zalijeva vrt i ona dođe i prolije mu kantu s vodom. Ili uzme metlu i maše s njom po kući a sto puta je čula da može tako nešto slupat ili nekoga lupit..i tako.
Zilijun puta. Zilijun.

[lavko]

Ma upravo sam pročitala ove vaše stare postove..zanemarite me, evo sama sam si našla odgovore.

[Kaae]

Daj i sa mnom podijeli.

Mislim, moj od 4.5 godine je takav, npr. s oblacenjem.

Veseli se sto ide nekamo, ali nikako da krene(mo). Ako, kao kaznu, odlucim da ne idemo, opet iz toga ne nauci nista jer, izgleda, u dubini duse mu je zapravo svejedno. U vrticu obozava biti na igralistu i svaki dan izlaze dvaput. Zimi uvijek izadje zadnji, nekad toliko kasno da mu jedva ostane nesto vremena za igru. Zasto? A ono, sjedi na podu i gleda u skijaske hlace i buce. Ili je ljut sto je, zbog izlaska van (sto zeli), mora ostaviti nesto drugo.

[lavko]

Kaae ti mene uvijek dobro zbalansiraš, curiknem se malo. Ja stvarno nemam predodžbu što druga djeca rade budući sam do djeteta viđala istu samo u časopisima i priznajem da dio mene teži uvijek nekoj krutoj strukturi, vučem na to da bude po špagi, ali sam debelo svjesna toga i trudim se ne raditi to. ALI. Ali ona stvarno je uporno dijete...jedan "ne" ko nijedan, a milijun "ne" možda nešto naprave. Nije to samo jedna situacija. Večeras je gnječila kolače na tanjuru i bacala komadiće u čašu soka. Po ne znam koji out kažem "s hranom se ne igra, hrana se jede, blabla". Mirno kažem. Ona ne reagira. Maknem je. Maknem čašu. Gotova rasprava. Ali nekad tu počine dreka. Pa se borimo..kužim ja da je to dječje al da barem nekad treba manje tog ispiranja mozga.

[bubekica]

Draga mislim da je kod tebe zapravo problem sto se ne mozes sama sa sobom dogovoriti koje su tvoje granice u usporedbi s onim sto drugi "ocekuju" koje bi trebale biti granice, tj sto ti mislis da oni ocekuju.
Ako tebi nije ok da prolije kantu s vodom, nemoj to dopustiti, makar 100 zena oko tebe smatra da je to ok i govori ti pusti ju, mala je i ne znam sto.
Govorim ti to zato sto sam u slicnom vjecnom problemu.
Ja sam primijetila da moja nema problem s granicama, moze ih biti milijardu na dan, samo ako su njezno i uvazavajuce postavljene.
I zamisli - svi kazu kako imam veselo, znatizeljno i pristojno dijete.

[Jurana]

Daj i sa mnom podijeli.

Mislim, moj od 4.5 godine je takav, npr. s oblacenjem.

Veseli se sto ide nekamo, ali nikako da krene(mo). Ako, kao kaznu, odlucim da ne idemo, opet iz toga ne nauci nista jer, izgleda, u dubini duse mu je zapravo svejedno. U vrticu obozava biti na igralistu i svaki dan izlaze dvaput. Zimi uvijek izadje zadnji, nekad toliko kasno da mu jedva ostane nesto vremena za igru. Zasto? A ono, sjedi na podu i gleda u skijaske hlace i buce. Ili je ljut sto je, zbog izlaska van (sto zeli), mora ostaviti nesto drugo.

Moj je takav bio do otprilike osme godine. Razlog je u tome što je preosjetljiv i ne voli nikakvu promjenu pa ni na bolje. Nije mu bilo svejedno hoćemo li ići, bilo mu je jako stalo, ali nije si mogao pomoći. To je dio senzoričke priče.
Ne sjećam se što je pomagalo jer sam sve fore zaboravila kad je to prerastao - ponavljam, s 8 ili 9 godina.
Jedino se sjećam da bih se naoružala strpljenjem i orijentirala se na to da sebe smirim, a ne da njega ubrzavam.

[mitovski]

Moj je takav bio do otprilike osme godine. Razlog je u tome što je preosjetljiv i ne voli nikakvu promjenu pa ni na bolje. Nije mu bilo svejedno hoćemo li ići, bilo mu je jako stalo, ali nije si mogao pomoći. To je dio senzoričke priče.
Ne sjećam se što je pomagalo jer sam sve fore zaboravila kad je to prerastao - ponavljam, s 8 ili 9 godina.
Jedino se sjećam da bih se naoružala strpljenjem i orijentirala se na to da sebe smirim, a ne da njega ubrzavam.

X samo što kod nas još nije prestalo iako je sad sa 7g puuuuunooo bolje nego što je bilo.

Ona i dan danas oplače puno situacija. Npr. idemo negdje gdje jako želi ići ali se treba duže voziti pa krene plakati jer se treba duže voziti, pa je nervozna, pa će biti gladna i žedna (da netko sluša sa strane mislio bi da joj ne damo piti i jesti). Kad se vraćamo od nekuda gdje je njoj bilo lijepo krene plakati jer iako joj je bilo lijepo nije možda bi bilo bolje da je bila kući i nešto radila što je ona zamislila. Vječno nezadovoljno dijete. I tako u bezbroj situacija dnevno.

Kako raste tih je situacija puno manje, nekada ima razdoblja kad ih skoro uopće nema a onda kao npr. zadnjih mjesec dana bude žestoko, a negdje do 5-te godine je bilo neizdrživo.
Trebalo je puuuno živaca, puno udah-izdah situacija, nekada sam se znala zatvoriti u kupaonu od muke samo da dođem k sebi i resetiram se. Kad nisam ja mogla maknula bih se pa je preuzimao MM, kad nije on mogao preuzimala bih ja.

Nije bilo lako, bilo je i situacija pucanja s kojima se ne ponosimo ali imati dijete ovakvog karaktera nije lako, potroši te i to jako. Neke stvari bih odradila drugačije, definitivno bih se manje žderala i grizla da smo za sve mi krivi i da smo neuspješni roditelji.
Nama je puno pomgao odlazak kod psihologa i kad bi mislili da ne možemo dalje razgovor s psihologom bi mi dao vjetar u leđa i napunio me novom snagom. Netko može i bez toga mi nismo ni znali ni mogli.

[Bubilo Bubich]

Kaae ti mene uvijek dobro zbalansiraš, curiknem se malo. Ja stvarno nemam predodžbu što druga djeca rade budući sam do djeteta viđala istu samo u časopisima i priznajem da dio mene teži uvijek nekoj krutoj strukturi, vučem na to da bude po špagi, ali sam debelo svjesna toga i trudim se ne raditi to. ALI. Ali ona stvarno je uporno dijete...jedan "ne" ko nijedan, a milijun "ne" možda nešto naprave. Nije to samo jedna situacija. Večeras je gnječila kolače na tanjuru i bacala komadiće u čašu soka. Po ne znam koji out kažem "s hranom se ne igra, hrana se jede, blabla". Mirno kažem. Ona ne reagira. Maknem je. Maknem čašu. Gotova rasprava. Ali nekad tu počine dreka. Pa se borimo..kužim ja da je to dječje al da barem nekad treba manje tog ispiranja mozga.

Evo malo kako izgleda moj dan s mojim malim čudovištem koje je nedavno napunilo 4 godine. Od jucer samo par najupecatljivijih crtica...
- jede borovnice... Ja odem na wc, ona je u medjuvremenu sama iz frizidera uzela mlijeko, natocila ga u dvije case i u svaku ubacila borovnice. Objasnjava mi da su to borovnice s mlijekom.
- uzme čašu soka i izadje na balkon. U to ubaci 2 nenapuhana balona, uzme slamku, pa slamkom i balonima "pere" svoj biciklic

Danas ujutro dižem roletu...
Balkon je pun mrava koji plaze po biciklicu (tko mi kriv kad sam blesava to sinoc sve ostavila vani). Dam njoj da jede voce (borovnice i trešnje) i gleda crtic, ja cistim balkon.
Vratim se unutra, ona je napravila "voćnu salatu". U voce je ulila vodu i komadice kupusa koji si je uzela iz frizidera i natrgala unutra. Objasnjava mi kako sad unutra treba dodati jos kakao i staviti to na vatru da se skuha. Dok ja objasnjavam "ne moze" ona ne sluša i ne ferma pol posto, i vec je izvukla lonac u koji je to sve pretocila, i vuče stolicu do kuhinje da si dohvati kakao. Uzmem joj lonac, skinem ju sa stolice i objasnjavam smireno da su borovnice i tresnje jako skupe, i ako ih nece jesti da ih ne moze ni kuhati s kupusom i kakaom jer to nije fino, to nitko nece pojesti, morat cu baciti, bla bla bla... Ona vristi iz sveg glasa i penje se natrag na stolicu da dohvati kakao. Skinem ju dolje, ona dalje vristi, vratim stolicu do stola, ona ju ponovo vuce, natezemo se oko stolice, ona naravno vristi cijelo vrijeme, tesko glasno kenjkanje... Ja i dalje smireno objasnjavam da ne zelim da kuha voce s kakaom i kupusom... Ne prestaje vristat.
Odvedem ju piskit, na wc-u jos malo vristi, al se smiri, umijem ju i pustim joj pjesmicu...

Radimo nesto ok bez svadje i nereda. Vjerojatno oko 11 minuta. Onda mora skuhati "juhicu od cokolade". Nisam ni trepnula ni stigla reci "ne", ili barem "čekaj", vec je dovukla stolicu i vadi kakao. Juha od cokolade se sastoji od vode, kakaa i mlijeka, pa joj dam (to ce netko vec popiti). Na kraju "trebam jos nesto dodati". Duboko uzdahnem i nadam se da nece biti nesto nespojivo nakon cega pocinje vristanje... "Trebam med za juhicu, tata jako voli med". Nakon mjesanja sastojaka to mora u pecnicu. Sama pali lampicu sto sam ju naucila jer je prije znala sama i na 200 okrenuti, sad je "sretna" samo da se upali lampica, prolazi i bez grijanja. Odlazi raditi nesto drugo. Ja smjesu stavim u frizider da se ne baci...

Neko vrijeme radimo nesto uredno i smireno... A onda, valjda 7 minuta kasnije, kaže... "Dodaj mi moj čarobni štapić. Trebam i šljokice".
Dodam i naivno odem na wc. Izadjem...

Ona je u kuhinji na stolici, u loncic je ulila vodu i izlila sljokice. Ok. Podnosljivo. Treba joj za čaroliju. Sekundu kasnije vadi ulje "Treeeeebaaaaa miiii jooš i to". Shit. Ok, vidjela je to na znanstvenom pikniku, bas su mijesali ulje i sljokice. Odlucim joj dozvoliti jer sam mislila da ce samo mijesati, ali ona u to uvali carobni stapic i pocne mlatit tim. Zaustavim ju da radi nered i da ne moze s time prskati okolo, maknem ju da pocistim stetu. Ona zacudo ne vristi. Minutu kasnije shvatim i zasto. Uzela je jednu od biljeznica za crtanje i maze stapicem po njoj - to je njezina knjiga carolija.

Mogla bih do sutra .
Trenutno ima cajanku s igrackama. S pravim namirnicama naravno. Pitaju me frendice zar nema djecju kuhinju. Naravno da ima. Al to je za amatere .

Danas je jos dobar dan jer sam smirena , i imam vremena... Al kad nemam ni vremena ni strpljenja, i samo joj nista ne dam, ona samo vristi cijeli dan. Sto joj vise zabranjujem to ima sve groznije reakcije, baca stvari, prevrce stolice, udara me, vristi, vristi i vristi. A ima neisrcpne ideje. Ovo su samo primjeri s kuhinjom. Mogla bih nabrojati jos 50 primjera u kupaonici ili na balkonu kad se igra s vodom, ili sam pokusala posaditi 3 tegle cvijeca, s koliko je to tek smeca i ciscenja zavrsilo... (Da, vani je lakse, al trenutno ima kozice. Da, ni vani ne prolazi bez problema, bacanja, nece u auto i sl.... Lakse je samo sto vecinom ne moram cistiti poslije nje, al je teze "jer me svi gledaju").

Deda ju rijetko cuva, izbjegavam ako nije bas nuzno, a svaki put kad ju vraca slusam njegove ljute ispade "nemoguca je, neposlusna uzasno, zlocesta je, nista ne slusa, moras nesto napraviti s njom, bas je neodgojena...". Ja samo klimam i kazem "aha". Sto drugo da mu kazem?

Oduvijek je takva. Ne sjecam se da smo se ikada ista dogovorile bez prethodnog vristanja i bacanja po podu. (I da, ako je nekome palo na pamet da ju lupim po guzici, ne ne bi ja nikad, to rezultira samo takvim udaranjem s njezine strane).
S vremenom sam naucila... Smireno i smireno. Kad je najgore, ne popustaj, kad tad ce stati vristat. Kad nije strasno, pusti ju, ocito joj treba da se izrazi. I kuzi se kad radi nesto jer "se kreativno igra". Kad je "namjerno zlocesta". Diši, usmjeravaj, diši, usmjeravaj, svaki 17. put nešto i prihvati. Tesko je, stvarno tesko. Al sto cu sad nego ju voljet takvu kakva je .

[Peterlin]

Kaae ti mene uvijek dobro zbalansiraš, curiknem se malo. Ja stvarno nemam predodžbu što druga djeca rade budući sam do djeteta viđala istu samo u časopisima i priznajem da dio mene teži uvijek nekoj krutoj strukturi, vučem na to da bude po špagi, ali sam debelo svjesna toga i trudim se ne raditi to. ALI. Ali ona stvarno je uporno dijete...jedan "ne" ko nijedan, a milijun "ne" možda nešto naprave. Nije to samo jedna situacija. Večeras je gnječila kolače na tanjuru i bacala komadiće u čašu soka. Po ne znam koji out kažem "s hranom se ne igra, hrana se jede, blabla". Mirno kažem. Ona ne reagira. Maknem je. Maknem čašu. Gotova rasprava. Ali nekad tu počine dreka. Pa se borimo..kužim ja da je to dječje al da barem nekad treba manje tog ispiranja mozga.

To što TU počinje dreka više nije TVOJ problem nego njezin. Ti si svoju granicu postavila. Ona ju može prihvatiti mirno ili uz deračinu, ali granica je postavljena. Nema odstupanja. Jer ako te pridobije (u ovoj dobi) da popuštaš na deračinu, uskoro će ti plesati flamenco po tjemenu. Tja, možda to i radi.

Ja nisam reagirala. Ako sam znala da je moj mlađi nahranjen, napojen i suhe guzice, da ga ništa ne boli - mogao je drečati po svojoj volji. A ja bih uzela starijega i otišli bi raditi nešto zanimljivo. U roku minute mlađi bi se resetirao i dokasao za nama. Možeš taktiku nazvati "okretanje guzice", "okretanje leđa" ili slično, ali radi se o jednostavnom triku - skretanju pažnje na nešto drugo. Na lukav način: ti se deri, a ja odoh raditi nešto drugo.

Da se razumijemo - to nije isto kao kad puštaš bebu od 3 mjeseca da se isplače i to mi je neprihvatljivo, ali da me ucjenjuje dvo- ili trogodišnjak također mi je neprihvatljivo. Reda mora biti. Ponekad je teško, ali brate, ne možeš im dozvoliti da npr. na igralištu drugoj djeci istresaju pijesak na glavu. Ne jednom sam otišla doma (skupa s njima) i brzo su skužili što NE radimo. Nisam bila mekana glede u svezi pranja ruku ili kose - ako ti nije po volji, to ne znači da sad nećemo rezati nokte/ prati glavu/ prati ruke... Možeš birati da li ćemo to napraviti lijepo, u miru i na brzinu ili uz deraču. Ja te NE ČUJEM... A kad skuže da nas njihovo histerično urlikanje ne pogađa, brzo i prestanu.

Moj stariji nije to radio (on se derao kao beba jer je imao grčeve - poslije rijetko) ali mlađi....ufff.... taj je nakon godinu i pol pokazao svoj zahtjevan karakter. ALIIII to je karakter kao moj, da budemo do kraja jasni. Pa sam to peglala tako da sam "popravljala sebe". I bilo je djelotvorno. Morala sam se 100 puta dnevno podsjetiti "JA sam roditelj, JA sam odgovorna, JA odlučujem..." I birala sam bitke. Ako neće plavu majicu nego bijelu -baš me briga, ali ako neće šešir na plaži - ne idemo na plažu. Eto. Život je natezanje. Sad imam tinejdžere i nije drugačije, samo su se promijenile situacije oko kojih se natežemo, hehehe...

[Lili75]

Ajme Bubilo mene odmah glava zabolila a ti si uz to jos i trudna.

ja ne bi mogla smireno.super ako tako mozes.
i molim te nemoj joj dozvoljavat da te udara.ni tebe ni ikoga.

drz se!

[pulinka]

Eeee, Bubilo, kad pročitam ovo...a možda ti ipak treba kuća i dvorište ?

Onda bi deo nereda uvek mogla da ostaviš da se natenane dekompostira...?
A dete bi moglo, kao moja slatkica svojevremeno, da se na miru premaže blatom od glave do pete (tetka joj pokazala svoju masku za piling), udavi cveće i dvorište "zalivajući", padne sa ljuljaške u zamahu jer se pustila u stojećem položaju, i da baci mačiće u bure sa vodom "da nauče da plivaju". Čisto da znaš šta propuštaš nemajući dvorište...
Na temu, sada sa 8 godina ispoljava kreativnost na društveno prihvatljivije načine. A činjenica da ima ideje kakve niko drugi nema joj čak i pomaže u školi...

Jedino što sam ja sa godinama jako skratila svoje živce i usavršila turbo brzu cost-benefit računicu. Dakle, ako predviđam da sama nije sposobna da raščisti bar pola nereda koji će da napravi, sasecam brilijantnu ideju u korenu bez obzira na reakciju. Iz istog razloga joj nije dopušteno da sama uzima stvari iz frižidera osim ako će ih zaista i pojesti.
(ali ono što me je zaista spaslo je njena ljubav ka knjigama i čitanju, kao i gomila aktivnosti van kuće-ples, jezici, pevanje...) Tako je bar nervirala i druge ljude .

[Bubilo Bubich]

Znala sam da ce mi netko istaknuti prednosti kuce, al nekako se bojim da bi to tek bio kaos, ovdje ju bar vidim cijelo vrijeme, osim kad sam u wc-u.

Nisam ja "samo trudna", ja sam vise od 40 tjedana trudna . Valjda sam zato smirena . Al da je bilo dana kad je bilo grozno, bilo je, pogotovo kad bi zbog grozne nesanice bila budna od 3-4h ujutro, pa izdrzi dan s njom...

No, eto, guramo nekako... Napisala sam sve to da možda Lavko bude lakše. Još da dodam, napisala si Lavko "nekad počne dreka"... Da je meni "nekad", kod mene je "uvijek" .

Znam da trenutno i sama prolazis svasta, al nema tu druge nego prihvatiti da je tako, i hendlati od situacije do situacije. Kad moras i zelis postavi granicu i budi dosljedna unatoc dreki. Kad hoces popusti.

Meni ljudi znaju reci "zasto joj to dozvolis". Onda ja objasnjavam da je "to" samo jedan minijaturni dio dana, da sam u tom danu vec tonu stvari zabranila.

Kod nje nazalost ne pale zabrane tipa "ne smijes sama uzimati iz frizidera". Nema sanse, cula je to milion puta, ko da nije nikad. A radi toliko groznih stvari da su kazne rezervirane za najgore - udara mene ili brata, prosipa i baca po podu, prevrce stolice i slicno, petlja oko plina/upaljača. Tad ju cvrsto zgrabim za ramena, unesem joj se u lice i vicem najgore sto mogu "ne zelim da to radis jer bla bla bla, vec sam ti to rekla, nisi poslusala i sad ides u kaznu" (mora sjedit u sobi na krevetu i brojati do 3). Naravno da ona urla ko da joj deru kozu 3, 13 ili 23 minute i udara bjesno jastuke. Ne ponovi to otprilike 2-3 dana, i onda ipak zaboravi da je to zabranjeno.

Osim toga, toliko je kreativna da bi covjek s njom bio najvise siguran kad bi ju stavio na kauč i rekao "zabranjujem ti da se mičeš" .

I sad sam se sjetila kako to da smo joj sinoc uopce dozvolili da tracka bicikl sokom... Zbog kozica sam ju pustila na balkon tek iza 20h kad nije bilo vise sunca i kaze ona "trebam nesto za popraviti bicikl"... Ja ju pitam sto, nije rekla... Ja ju ignorirala 5 minuta, dodjem do balkonskih vrata, a carica izvukla onu gumu iz pvc vrata, treba joj ta guma za njezin biciklic... Eto, kome bi palo na pamet da joj to zabrani? I sto... Krenem objasnjavat i objasnjavat, i ne smije to vise nikad... MM to popravlja, ja joj velim "vidis kako tata sad ima puno posla s tim?", a ona ce "da, i ja imam puno posla dok popravim svoj bicikl"... Dok je doslo na red to trackanje sokom, nisam imala vise snage, pustila sam ju da tracka.

I tako... Amnezija je dobra stvar u roditeljstvu. Naime, ne u tolikoj mjeri, ali i stariji je bio "zahtjevan". Ne sjecam se detalja, puno sam zaboravila, al bilo je borbe. A danas je bas divan 7-godisnjak s kojim se sve moze dogovoriti. Tako da se time lijepo tjesim. Bit ce ona ok. Ili nece, i sa 16 ce pobjeci od kuce .

[Jadranka]

Aaa, Bubilo, preslatka je

Osim toga s udaranjem i plinom. Al to ce prerast!

[Bubilo Bubich]

Aaa, Bubilo, preslatka je

[Beti3]

Bubilo, ma ti to nas zezaš? Ne mogu vjerovati da bi ijedan roditelj svome djetetu dopustio takvo ponašanje.
Ona kao da uopće ne zna što je kod vas dopušteno, a što ne.
Ili, zna da joj je sve to dopušteno, jer ti ili tata joj niste povukli točne granice.

[Bubilo Bubich]

Beti, ti kao da nikad nisi procitala niti jednu temu ovdje o zahtjevnoj djeci. A bilo ih je... I uvijek isto. "Problem je u meni". Ja mogu zivjeti s tim sto ti to mislis. A mogu te i pozvati na 3 dana kod sebe .

[pulinka]

Ma ne mislim ja da je kuća prednost sa takvom decom, šta ti je ? To je samo još više prostora za spremanje, a ne možeš baš ni sav nered ostaviti po dvorištu.
Uostalom, moja devojčica najviše i voli da je negde van kuće .
Ali htela sam reći, takva deca su "nemoguća" kada ih nešto muči, naročito loše podnose neizvesnost i iščekivanje, a toga sada ima kod tebe na pretek. Često mi se čini da je napad kreativnosti zapravo način za borbu sa nekim unutrašnjim sukobom koji ne znaju sami da reše.

[sirius]

BB, nece mala sa 16 pobjec od kuce. Nije luda da ode.

[Bubilo Bubich]

Ali htela sam reći, takva deca su "nemoguća" kada ih nešto muči, naročito loše podnose neizvesnost i iščekivanje, a toga sada ima kod tebe na pretek. Često mi se čini da je napad kreativnosti zapravo način za borbu sa nekim unutrašnjim sukobom koji ne znaju sami da reše.

A na sto mislis? Na bebu? Uopce mi ne djeluje kao da zna sto ju ceka. Selidba je jos u zraku totalno. Ne znam koje drugo iscekivanje bi kod nje moglo biti u pitanju.

A takva je oduvijek, ne samo u zadnje vrijeme. Ja sam nju oduvijek dozivljavala kao da joj nije dosta podrazaja. Svaku igru, aktivnost bilo koju mora dici na novi nivo. Niti jedna stvar njoj nije dovoljna ako nesto svoje tome ne doda.

[rehab]

Bubilo, zahtjevna - nezahtjevna cura, meni je to isto malo previse za dijete od 4 godine. Zapravo, ne bi mi bilo previse da su to povremeni incidenti, ali kazes da se ona cijelo vrijeme tako ponasa... Nemoj misliti da ne kuzim problematiku jer imam dvoje zahtjevne djece od troje njih i znam sto to znaci. Meni ovo vise ne izgleda kao zahtjevno, nego kao dijete kojem nisu jasno postavljene granice.

[Bubilo Bubich]

BB, nece mala sa 16 pobjec od kuce. Nije luda da ode.

Ma nece pobjeci jer joj je loše, nego dosadno. Pa će povjeći s cirkusom npr. Ili s nekim putujućim bendom. Ili tako nešto .

[Bubilo Bubich]

Hvala na misljenju Rehab, al ne mogu se više objasnjavat, radim to vec 3 godine u svakoj prilici... I nije da se nisam načitala svega, isla na radionice o odgoju, kod psihologa... Ja sam sa svojom situacijom mirna. Nisam pisala za savjet, nego da malo utjesim Lavko da ima istih/gorih... I zabavim pisanjem. Neke sam i nasmijala.
Radim najbolje sto mogu i nemam sto dodati.

[rehab]

Hvala na misljenju Rehab, al ne mogu se više objasnjavat, radim to vec 3 godine u svakoj prilici... I nije da se nisam načitala svega, isla na radionice o odgoju, kod psihologa... Ja sam sa svojom situacijom mirna. Nisam pisala za savjet, nego da malo utjesim Lavko da ima istih/gorih... I zabavim pisanjem. Neke sam i nasmijala.
Radim najbolje sto mogu i nemam sto dodati.

Sve pet, sorry ako sam ispala bezobzirna

[Lili75]

Bubilo, zahtjevna - nezahtjevna cura, meni je to isto malo previse za dijete od 4 godine. Zapravo, ne bi mi bilo previse da su to povremeni incidenti, ali kazes da se ona cijelo vrijeme tako ponasa... Nemoj misliti da ne kuzim problematiku jer imam dvoje zahtjevne djece od troje njih i znam sto to znaci. Meni ovo vise ne izgleda kao zahtjevno, nego kao dijete kojem nisu jasno postavljene granice.

x.

iskreno i meni tako izgleda (kao rehab i Beti).

[kli_kli]

Ja imam isti mali tornado kao BB, i cesto sam se susretala s 'zasto ne postavis granice' komentarima (a i danas, kad ima 5.5 i ok se ponasa zna mi se to desiti). E pa, novost je da ja zaista znam postaviti granice. Nije mi ona jedino dete, dobro mi ide i s ostalim mojima a i s tudjom decom, nego brate ima i takve dece kao sto je Bubilina i moja I bas ovo s 'kreativnim unistavanjem' je i Luna radila. Tek sad mogu da joj objasnim da dekoracija nije igracka, da stvari mogu da se uniste nepovratno ako se s njima pogresno rukuje i nekonvencialno ih se koristi, i sl. U sustini, dok sam citala BB's post, u glavi mi je bila slika kruske s lego krilima (Lunin snack + 'kreacija') od pre nekog vremena.
I da, strogost pali kod Lune, ALI smo uz toplinu. Trenutno zavrsava programe kod 2 uciteljice - obe stoge, jedna topla druga malo weird ako mene pitas, ali def netopla objektivno :D.
Pa ono, kad procitas reports od jedne i druge, kao da se ne radi o istom (mom) detetu.
Isto su me dok sam bila trudna s Theom ispitivali je li luna takva jer je ljubomorna, ali - iznenadjenje - to dete uopste nije ljubomorno! Kao i s ostalima, nismo imali ni 1% ljubomornih ispada oko trudnoce, dolaska bebe i sad s sestrom od godinu i po.
Granice se su neophodne, ali roditelj mora uzeti u obzir i individualnost svakog pojedinog deteta, inace je vrlo lako zapasti u frustracije (roditeljske i/ili decke), IMHO.

[pulinka]

A na sto mislis? Na bebu? Uopce mi ne djeluje kao da zna sto ju ceka. Selidba je jos u zraku totalno. Ne znam koje drugo iscekivanje bi kod nje moglo biti u pitanju.

A takva je oduvijek, ne samo u zadnje vrijeme. Ja sam nju oduvijek dozivljavala kao da joj nije dosta podrazaja. Svaku igru, aktivnost bilo koju mora dici na novi nivo. Niti jedna stvar njoj nije dovoljna ako nesto svoje tome ne doda.

Na bebu, da. Naravno da nema pojma šta je čeka. I upravo TO je nervira. (Naravno, moguće da sam omašila totalno. Ja to samo iz iskustva sa svojim zverkama ).

Ovakva je moja, to boldano :uzdah:.
Nekad od očaja pomislim kako me podseća na one nesretne glodare ljubimce koji mahito trče u mestu u točku koji se okreće i ne mogu da se zaustave . Nikad dosta, nikad zadovoljna.

Kad je bila mala išli smo u park 2 puta dnevno. Praktično smo živeli tamo. I ipak je svaki božji dan vrištala neutešno kada smo išli kući, i tako valjda nekih 6-7 meseci. Ljudi koji su nas poznavali nisu verovali svojim očima. I ušima.
I taj deo karaktera nema neke naročite veze sa granicama.
Ali bude bolje kako su stariji, da.