Citiraj lavko prvotno napisa Vidi poruku
Kaae ti mene uvijek dobro zbalansiraš, curiknem se malo. Ja stvarno nemam predodžbu što druga djeca rade budući sam do djeteta viđala istu samo u časopisima i priznajem da dio mene teži uvijek nekoj krutoj strukturi, vučem na to da bude po špagi, ali sam debelo svjesna toga i trudim se ne raditi to. ALI. Ali ona stvarno je uporno dijete...jedan "ne" ko nijedan, a milijun "ne" možda nešto naprave. Nije to samo jedna situacija. Večeras je gnječila kolače na tanjuru i bacala komadiće u čašu soka. Po ne znam koji out kažem "s hranom se ne igra, hrana se jede, blabla". Mirno kažem. Ona ne reagira. Maknem je. Maknem čašu. Gotova rasprava. Ali nekad tu počine dreka. Pa se borimo..kužim ja da je to dječje al da barem nekad treba manje tog ispiranja mozga.
To što TU počinje dreka više nije TVOJ problem nego njezin. Ti si svoju granicu postavila. Ona ju može prihvatiti mirno ili uz deračinu, ali granica je postavljena. Nema odstupanja. Jer ako te pridobije (u ovoj dobi) da popuštaš na deračinu, uskoro će ti plesati flamenco po tjemenu. Tja, možda to i radi.

Ja nisam reagirala. Ako sam znala da je moj mlađi nahranjen, napojen i suhe guzice, da ga ništa ne boli - mogao je drečati po svojoj volji. A ja bih uzela starijega i otišli bi raditi nešto zanimljivo. U roku minute mlađi bi se resetirao i dokasao za nama. Možeš taktiku nazvati "okretanje guzice", "okretanje leđa" ili slično, ali radi se o jednostavnom triku - skretanju pažnje na nešto drugo. Na lukav način: ti se deri, a ja odoh raditi nešto drugo.

Da se razumijemo - to nije isto kao kad puštaš bebu od 3 mjeseca da se isplače i to mi je neprihvatljivo, ali da me ucjenjuje dvo- ili trogodišnjak također mi je neprihvatljivo. Reda mora biti. Ponekad je teško, ali brate, ne možeš im dozvoliti da npr. na igralištu drugoj djeci istresaju pijesak na glavu. Ne jednom sam otišla doma (skupa s njima) i brzo su skužili što NE radimo. Nisam bila mekana glede u svezi pranja ruku ili kose - ako ti nije po volji, to ne znači da sad nećemo rezati nokte/ prati glavu/ prati ruke... Možeš birati da li ćemo to napraviti lijepo, u miru i na brzinu ili uz deraču. Ja te NE ČUJEM... A kad skuže da nas njihovo histerično urlikanje ne pogađa, brzo i prestanu.

Moj stariji nije to radio (on se derao kao beba jer je imao grčeve - poslije rijetko) ali mlađi....ufff.... taj je nakon godinu i pol pokazao svoj zahtjevan karakter. ALIIII to je karakter kao moj, da budemo do kraja jasni. Pa sam to peglala tako da sam "popravljala sebe". I bilo je djelotvorno. Morala sam se 100 puta dnevno podsjetiti "JA sam roditelj, JA sam odgovorna, JA odlučujem..." I birala sam bitke. Ako neće plavu majicu nego bijelu -baš me briga, ali ako neće šešir na plaži - ne idemo na plažu. Eto. Život je natezanje. Sad imam tinejdžere i nije drugačije, samo su se promijenile situacije oko kojih se natežemo, hehehe...