Znala sam da ce mi netko istaknuti prednosti kuce, al nekako se bojim da bi to tek bio kaos, ovdje ju bar vidim cijelo vrijeme, osim kad sam u wc-u.

Nisam ja "samo trudna", ja sam vise od 40 tjedana trudna . Valjda sam zato smirena . Al da je bilo dana kad je bilo grozno, bilo je, pogotovo kad bi zbog grozne nesanice bila budna od 3-4h ujutro, pa izdrzi dan s njom...

No, eto, guramo nekako... Napisala sam sve to da možda Lavko bude lakše. Još da dodam, napisala si Lavko "nekad počne dreka"... Da je meni "nekad", kod mene je "uvijek" .

Znam da trenutno i sama prolazis svasta, al nema tu druge nego prihvatiti da je tako, i hendlati od situacije do situacije. Kad moras i zelis postavi granicu i budi dosljedna unatoc dreki. Kad hoces popusti.

Meni ljudi znaju reci "zasto joj to dozvolis". Onda ja objasnjavam da je "to" samo jedan minijaturni dio dana, da sam u tom danu vec tonu stvari zabranila.

Kod nje nazalost ne pale zabrane tipa "ne smijes sama uzimati iz frizidera". Nema sanse, cula je to milion puta, ko da nije nikad. A radi toliko groznih stvari da su kazne rezervirane za najgore - udara mene ili brata, prosipa i baca po podu, prevrce stolice i slicno, petlja oko plina/upaljača. Tad ju cvrsto zgrabim za ramena, unesem joj se u lice i vicem najgore sto mogu "ne zelim da to radis jer bla bla bla, vec sam ti to rekla, nisi poslusala i sad ides u kaznu" (mora sjedit u sobi na krevetu i brojati do 3). Naravno da ona urla ko da joj deru kozu 3, 13 ili 23 minute i udara bjesno jastuke. Ne ponovi to otprilike 2-3 dana, i onda ipak zaboravi da je to zabranjeno.

Osim toga, toliko je kreativna da bi covjek s njom bio najvise siguran kad bi ju stavio na kauč i rekao "zabranjujem ti da se mičeš" .

I sad sam se sjetila kako to da smo joj sinoc uopce dozvolili da tracka bicikl sokom... Zbog kozica sam ju pustila na balkon tek iza 20h kad nije bilo vise sunca i kaze ona "trebam nesto za popraviti bicikl"... Ja ju pitam sto, nije rekla... Ja ju ignorirala 5 minuta, dodjem do balkonskih vrata, a carica izvukla onu gumu iz pvc vrata, treba joj ta guma za njezin biciklic... Eto, kome bi palo na pamet da joj to zabrani? I sto... Krenem objasnjavat i objasnjavat, i ne smije to vise nikad... MM to popravlja, ja joj velim "vidis kako tata sad ima puno posla s tim?", a ona ce "da, i ja imam puno posla dok popravim svoj bicikl"... Dok je doslo na red to trackanje sokom, nisam imala vise snage, pustila sam ju da tracka.

I tako... Amnezija je dobra stvar u roditeljstvu. Naime, ne u tolikoj mjeri, ali i stariji je bio "zahtjevan". Ne sjecam se detalja, puno sam zaboravila, al bilo je borbe. A danas je bas divan 7-godisnjak s kojim se sve moze dogovoriti. Tako da se time lijepo tjesim. Bit ce ona ok. Ili nece, i sa 16 ce pobjeci od kuce .