Ovo bi imalo smisla da ona ponekad prijedje granicu. Al ona je na rubu non-stop dok je budna. Nema tu "dok nepozeljno ponasanje traje". Svako njezino ponasanje je nepozeljno. Ok, ovo zvuci grubo. U vrticu je ok, al tete isto kažu da nesto nece napraviti ili ce po svome. Normalno se ponasa u parku, s drugom djecom i slicno. Problem su "eksperimenti". Nekad imamo dana da dodjemo s posla i da je ona naizmjence u objašnjavanju, u kazni, da ne kazem oduzetih privilegija, i novim pokusajima od 17.30 do 22h dok ne zaspe nakon vristanja. Sljedece jutro se probudi ljuta (naravno) i udari me nogom jer je to zadnje sto je zapamtila od sinoc, da smo u ratu.
Ako se zareda nekoliko takvih dana za redom, to je poprilican pakao vristanja i deranja... Oduzimanje privilegija njoj nista ne znaci. Uzmem joj sve sto je u tom trenutku smutila. Uzmem joj i drage lutke... Nista se nece dogoditi. Tj. nastupit će bijes. Kad se smiri, kad tad dolazi na red novi eksperiment...
Nema ona još privilegija koje joj išta znače, osim toga što taj tren radi. A kad odradi ljutnju zbog toga, ide dalje...
Ne mogu po cijeli dan imati samo sukobe s njom. Nikako mi se ne čini ok, za nista... Ni za odgoj, ni za odnos, ni za mene, ni za nju... 3-4, 5 takvih dana u nizu su zbilja gadni. Pa ima dana ko jucer kad sam "ju pratila" u eksperimentima, kad sam joj dozvolila barem "juhu od cokolade" i "čarobnu smjesu" šljokica i ulja.
Ajde da na kraju i napišem, nije baš svaki dan u našem životu bio izmjenjivanje eksperimenata i svadje. Nekad pogleda i crtic 2 sata u komadu

. Al skace po krevetu za to vrijeme

.