Citiraj Kaae prvotno napisa Vidi poruku
Ili recimo...

U slucaju mojeg djeteta, ja mogu samo reci "a tek", nikako "iako vec". Odnosno, dob od tri godine smatram "samo 3", a ne "vec 3".
Tako se postavljaju i odgajatelji u nasem vrticu. Tantrumi i ispadi bijesa su, prema njima, normalan dio razvojnog sustava svakog djeteta, barem do pete godine. Nekad i kasnije pa, u suradnji s ostatkom strucnjaka za early childhood, recimo predlazu odgadjanje polaska u skolu do sestog rodjendana. (Sto ovdje nije kazna ili sramota, naprotiv.)
Bas sam neki dan razgovarala sa sestrom, pitala sam se ocekujem li od svoje djece previse. Opet, nekako kad procitam tekstove strucnjaka koji su meni bliski (Montessori, Rajovic...), vidim da sam u pravu. Nekako mi se cini da danasnja razmisljanja o odgoju djece idu u tom smjeru da pravimo bedake od njih. Puno ocekivanja od intelektualnog i govornog razvoja, a premalo od emocionalnog razvoja, samostalnosti i odgovornosti. Ovo sve cesce vidim i u praksi. Hebaji ga, ja od svog trogodisnjeg djeteta ocekujem da se ljuti, protestira, svadja, bori za sebe, jer to smatram normalnom fazom stvaranja vlastitog identiteta. Istodobno, ocekujem da u ovoj dobi vec zna (i da se tako i ponasa) da nije u redu udarati roditelje i bracu kad nije po njenom, da ne baca i unistava stvari, da saceka svoj red, da uzme drugu igracku ako brat ne zeli podijeliti s njom svoju, itd.
Inace, na mom radnom mjestu i mi preporucujemo odgodu skole djeci koja imaju ispade bijesa, tantrume, impulzivna su, itd., upravo zato sto to NE smatramo normalnim ponasanjem u toj dobi, odnosno smatramo da je dijete emocionalno nezrelo.
To nije kazna ili sramota, ali zahtijeva rad s djetetom, da bi bilo spremno za skolu.
Ako Amerikanci smatraju iznad navedena ponasanja normalnom pojavom u toj dobi, cemu odgoda ?