mislim da na primjerima djece kakvu je opisala bubilo i koju i sama iz prve ruke znam nema šanse niti u pola slučajeva biti miran, topao i razgovorljiv, bez imalo režanja.sasa prvotno napisa
dinamika života s takvom djecom jako smara i ja se niti malo ne zgražavam na bubiline metode (ne kažem da su ok, ali to niti nisu metode, to je pucanje kad si rastegnut do maksimuma) nego mi je jednostavno žao zbog cijele obitelji što je to tako. ono što može je provoditi puno vremena s njom vani kao što vjerojatno i radi, može ju upisati u neke radionice gdje će joj kanalizirati sve to njeno hiper u nešto što bi joj bilo interesantno, i čekati da dijete dosegne neki stupanj zrelosti pa se situacija sama od sebe poboljša. onaj tko to nije iskusio u takvom obliku, taj nema pojma o čemu se priča.
je, da, granice, granice... nekad nemaš snage ni izustiti jednu jedinu riječ više, kamoli braniti granice. nisam vjerovala da je moguće biti mali gerilac od rođenja, ali vidjela sam na svoje oči.
 |
|||
Odgovori s citatom