bubilo, moja je malo blaža varijanta tvoje, ali slične bitke smo vodili. mislim, ta upornost mazge da istjera svoje, živaca i živaca košta. moja se jednom derala u as od senja do pirovca, imala je oko godinu dana. stanemo, izvadim ju, cica, stavim nazad ko da ju na čavle stavljam. ajme, kad se sjetim tog horora. imaš osjećaj da će se umoriti, ne znam, prestati, zaspati, mene bi umorilo da se derem i 15 min, a kamoli ne toliko dugo. al vraga crnog. urla i urla i urla. pite boga šta joj je bilo.

a najluđa epizoda s njom je kad me cijelo jedno popodne uvjeravala, i skoro uvjerila - da je gluha i ne čuje. imala je 2,5 godine majku joj njenu, skoro smo, nakon 3-4 sata, na hitnoj završile.

to sam već pisala, kad je malo odrasla i prestala vrištati, imala je taj dosadni, cendravi glas kad je nešto htjela, koji pila živce još više nego vrištanje. zvuči posve stvarno, kao da je ona u stvarnoj drami i jadna. i onda mi jednom, onako nevezano, prizna - mama, znaš, ja ti imam posebni glas za gnjavljenje. i u dlaku ga skine :D

i sad, s 10 godina, je zahebana i uvik kontra :D da se razumijemo, i zna kako postići da dobije ono što hoće. i kod nas, al vidim da i drugi u njenom okruženju slično prolaze. npr učiteljicu nagovori da jedino njoj pomakne lektiru s petka na utorak.

tako da, moram priznati, vrlo često, joj se, onako, iskreno divim, na način na koji hendla neke situacije. ovo što si rekla, jednostavno je bila jača od mene, ja ti mislim da je i u tome caka - hebaj ga, jača bila i ostala