Pa je, lako je ne ići u restoran.
Čitam malo ranije postove pa moram komentirati...
Mi smo baš odlaske u restoran koristili u svrhu dresure jer su djeca to voljela i tam su se ponašali bolje nego doma. Jako su se trudili. A da su krenuli divljariti, mi bi bez grižnje savjesti otišli doma istog trena. Iz restorana nismo nikad trebali, ali iz parka ili igrališta jesmo puno puta. Oni krenu sipati pijesak po drugoj djeci ili pokušaju otimati igračke, a ja okret na peti i ravno doma. Samo mi je znalo biti žao starijega koji obično nije divljao, jer je djelomično trpio kaznu za mlađega. Pa sam imala komp3nzacijske metode: on bi doma dobio za igranje lampice za bor i slične stvari koje je obožqvao, a mali nije dobio nikakvu privilegiju.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 16.06.2017. at 19:35