Citiraj nanimira prvotno napisa Vidi poruku
Ako nju ne možeš promijeniti, promjeni sebe I to radite vrlo dobro.

Meni najteže pada kad čitam da djeci treba sustav,stabilnost, rutina itd. da bi se osjećali sigurno,zaštićeno i sl. To po meni znači i da bi uvijek jedna te ista stvar trebala palit.

Aha, moš mislit.

Evo još malo od nas kao roditelja zahtjevnog djeteta : nikad nije išla spavat u isto vrijeme, ne jede u isto vrijeme, čudljiva je kao ja u PMSu, nešto joj zabranimo ili ne možemo ( kupiti, odvesti) vriska,plač, galama... isto joj po 100 puta dnevno ponavljamo da je nešto opasno. Svaki put upali neka druga metoda. Sad smo u onom pozitivnom razgovoru-znam da to želiš,kad budemo imali novaca/priliku itd...- i odvođenje iz nesigurnih situacija.

apropo fizičkog izgleda - oduvijek problem s odjećom ( ili previsoka, ili preniska, ili prebuca,ili premršava), nokti na rukama i nogama takvi da posljednju kap koncentracije moram dat da ju ne porežem ( čudno joj rastu prema van), kosica joj je rijetka al suha i stalno se petlja, koža suha i osjetljiva. Od kad je u vrtiću doslovno je stalno bolesna, evo konačno se malo smirilo. Od 7h do 8h, 10000 puta promjeni idem-ne idem u vrtić.

Kasno je počela pričati i sad još ima svoj čudan jezik i izražaj + melje na engleskom. Kupi sve od djece iz vrtića do te mjere da ujutro ode kao moja Pia i vrati se kao mala Franka.

Dakle, uistinu najkompleksnija osobica koju poznajem.

Teško dijete/zahtjevno dijete? Od mentalnog sklopa do fizičkih osobina kompletno sva je zahtjevna

I još da nadodam - nikakvu pomoć nismo imali sa strane, sam bog zna kako nas dvoje nismo poludili. Moja majka je kuhala sve što sam ja kupila za jest i to je to.
Ovo s rutinom je točno, ali i zanimljivo kako za različite tipove osoba vrijede različite stvari...

Moj L. je uredan i organiziran, njemu "rutina" znači da stvari uvijek stoje na predvidivom mjestu i da se događaju u predvidivo vrijeme. Moj E. je kreativac i njemu rutina znači da kroz tjedan drži stvari gdje se zateknu, a subotom je redovno spremačina svega na predvidiva mjesta. To je rutina, ali nije ista za svakoga od njih.

Dok su bili mali stvarno smo imali rutinu - ustajanje uvijek u isto vrijeme (silom prilika, mi smo radili od 7 i morali smo ih dizati jer nismo imali pomoć baka servisa ni teta čuvalica, osim u slučaju bolesti), pa je to povlačilo za sobom redovne obroke, redovno dnevno spavanje, unaprijed pripremljenu odjeću za taj dan (sami su si birali između 2 stvari, ali ne i da li će obući duge hlače ili ne...), igranje-kupanje-spavanje isto u predvidivo vrijeme. Ne zato jer je klincima to bilo tako lakše, nego zato jer je NAMA to bila jedina moguća organizacija. Aliiii da li ćemo od dolaska iz vrtića do odlaska na kupanje ići van / baki / u knjižnicu ili raditi 1001 zabavnu stvar - to je bio slobodan izbor njima i nama.
Radnim danom je u 7 bila večera, u 7:30 kupanje i u 8:00 krevet jer JA NISAM MOGLA izdržati fizički. A da li su onda još po krevetima skakali 15 ili 20 minuta, to je bilo njima na volju. Obično sam im čitala ili pričala zanimljive priče, masirala leđa i noge i slično - nešto što ih je zanimalo. A ako nisu bili mirni, ja bih OTIŠLA jer fizički nisam izdržala. Rezultat - u roku manje od pol sata gasili su se obojica jer fizički nisu izdržali dulje zbog ranog ustajanja.