Eto ja imam tog zahtjevnog ... i definitivno bih drugačije od bb... Ne mislim da sam sve probleme riješila niti da je moj sinak danas postao suradljivo i milo dijete ali eto ipak je definitivno naučio puno.
Recimod a se moje dijete penje po haljinu ( divne li maštarije majke četiri sina) ja bih odmah s bebom u rukama dodala haljinu, uz nemoj se penjat bez ljutnje. Mene ta situacija ni najmanje ne bi zabrinula niti bih ju shvatila kao nepodopštinu. Kad bi dijete uzelo wc papir, zamolila bi da ga spremi, pa ga uzela i stavila na gornji ormarić u kupaonici. Odslušala plakanje i nakon toga ponudila papir za crtanje. Tempere bih nakon prvog upozorenja ja istisnula i maknula.
Situacije u parku sam većinom rješavala tako da bih ga primila i držala dok šiza ne prođe, jer mi se činilo bezveznim kažnjavat i starijeg sina.
Iskerno, mislim da bb ulazi u prevelike rasprave, pa ta očekivanja da dijete verbalizira da razumije da se ne smije penjat, pa to hlađenje... Ono ja sam puno staljinističkiji nastrojena i ne zanima me da moja djeca razumiju zašto nešto smiju ili ne smiju. Kad nešto branim, smatram dovoljnim da ja to branim, nemam nikakvu potrebu za objašnjavanje. Istodobno razgovaram puno s njima, učim ih štošta, i ozbiljno mislim da je djetetu starijem od tri godine jasno zašto se ne smije penjati po ormaru. I da kad se kaže ne penji se, nije potrebno govoriti zašto. Niti očekivati molbu, niti razumijevanje...