Pa ali moj pristup problemu je sad bez posjeta stručnjaku. Sad jer sam stručnjaku već bila az moje prvo ne dijete. Ja sam prvi put o tome razgovarala sa stručnom osobom kad je ruke prao moj 11ipogodinamlađi brat o kojem sam brinula. On je ruke prao toliko dugo i često da sam s 18 godina otišla psihologu na razgovor. I sad kad mi je treći sin ove zime prao ruke, mogla sam biti kuul. Spočitnulo mi se da olako dajem savjete koji nisu primjenjivi za svu djecu. Osjećam kao da poznajem mitovski pa i njenu malenu, ovako preko foruma, jer na ovoj temi i sličnima sam pisala i kad su nam ta perorukuća djeca bila stara godinu dana, pa mi se činilo da u slučaju okp očekivanog po dobi mogu jednostavno prenijeti što mi je teta psiholog rekla daaavno. Ima li drugačijih pristupa, sigurno. Ali ovo moje ignoriraj, ne upozoravaj, ne nagrađuj niti kažnjavaj i u ostalim situacijama pomogni djetetu da se osjeća ugodno mi se čini teškim mainstreamom. Nit mi se problem malene od mitovski čini radikalnim posebno zahtjevnim pa u skladu s time i moj neradikalni savjet.
Ako je poanta u tome da je taj problem poseban i govori o zahtjevnosti malene, a he...ne slažemo se.
Mene zapravo zanima kako je mitovski rješala one situacije u parku... ne jer sam znatiželjna i želim se osobno prepucavat s mitovski, već jer imam sličan problem sa svojim sinom pa bih rado napokon čula kako su oni to rješavali. Možda štogod može i meni pomoći. Ja ove teme čitam kako bi mi se otvorili vidici da budem bolji roditelj nego jesam i s tom namjerom i pišem. I nikako ne uspijevam shvatit ali stvarno ne uspijevam, zašto ovoliko prepiske oko toga da ne treba reagirat na sam čin pranja ruku.
Čekam odgovor svih čija djeca imaju socijalne poteškoće, bez obzira jesu li zahtjevna, nadprosječna, ispodprosječna, pametna, glupa....