Ono što meni zapara uši je to da si ti Casa ili bilo tko drugi, a evo sad si to ti na temelju kako kažeš pranja ruku ili nekakve situacije iz parka zaključila da to nisu nikakvi problemi s kojima bi se trebalo nešto ozbiljno pozabaviti i kako to nije zahtjevno ili šta već, a to je zapravo kap u moru.
Ne smatram da moje dijete ima nikakve strašne probleme, nikakve nerješive probleme, ali vrlo dobro znam do kojih razmjera ide anksioznost kod mog djeteta.
Spomenuti ću samo da nam je u određenom trenutku s 2 različite strane stručnjaka bila predložena i mogućnost posjeta psihijatra, pa i mogućnost uvođenja lijekova. Na sreću uspjeli smo bez toga i uz pomoć psihologa riješili stvari, dobili dobre savjete koji su pomogli, uz nju smo, razumijemo ju, podrška smo joj.
Da je bilo poprilično teških trenutaka, je. Bilo je i trenutaka kad se i mi sami nismo mogli nositi s tim, pa smo i mi išli i idemo na roditeljske radionice i radimo i na sebi.
Pitaš me za rješenje situacije u parku. Nismo ju riješili u parku. Rješavali smo zapravo uzroke koji su dovodili do te i puno drugih situacija. Kod J. se radilo i o selektivnom mutizmu kao posljedice perfekcionizma tako da je situacija bila puno kompleksnija.
A ovo pranje ruku koje ti smatraš potpuno bezazlenim i koje najčešće i je mogu usporediti sa npr situacijom kad dijete ima temperaturu 39 ali je dobrog općeg stanja, jede, piški, kaka, veselo je i onda čekaš i ne trčiš odmah doktoru a dogodi se da ima temperaturu 37,5 i jako je lošeg općeg stanja i ti odeš doktoru, kažu ti šta si ga dovodila a onda dijete ostane hospitalizirano.
Moja J. je prije toga imala i te po tebi gore oblike OKP-a ali je bila puno bolje nego ovo kad je bilo s pranjem ruku i meni to nije bilo ništa alarmantno, rješavali smo to onako u hodu, a sada smo zapravo prvo primjetili da ima jaku anksioznost i da ju nešto strahovito muči, a tek smo onda primjetili pranje, tj. močenje ruku.
 |
|||
Odgovori s citatom
casa prvotno napisa
