"Razmažen" je titula koja u rodbini uvek ide uz moje mlađe dete.
Iako nije agresivan, ne krši nikakva pravila ni tuđa ni naša, pristojno se izražava, inteligentan je, izuzetno umiljat i veseo kad mu je prijatno, može satima sam da se zabavlja, pouzdan kao stena, samostalan i nezahtevan.
Ali, eto, dosadan je, brate. I bubičav.
I ne zna da kaže "dobar dan" i mi roditelji mu puštamo po volji.
Još i hranu mu serviramo kako hoće, jede voće viljuškom a ne rukama, pa neće svake čarape ni da obuče, pa mu buka smeta, pa moraš mu čitati enciklopedije, a ne obične pouzdane bajke, pa plače kad padne i udari se.
Tačno se vidi da smo ga mi roditelji istovremeno i isforsirali i razmazili.
A najjači kritizeri su upravo članovi rodbine koji su i kao odrasli ponašanjem slika i prilika tog mog mlađeg deteta .