DTaP-IPV-HIb prvotno napisa
Znam da sam mlada (22) i da je ovo moj prvi post i znam da me nećete uzeti u obzir, ali morate znati da sam ja danas, kao mlada osoba na pragu životne samostalnosti i ponukana tim iskustvom, puno zahvalnija mom ocu - tati koji nas je znao nemilosrdno stisnuti da radimo što se mora tad i ni trenutka kasnije, nego mojoj majci koja se povlačila za nama po cijele dane i dosta nam toga opraštala, iako mi se tad činilo suprotno i dugo sam, kao dijete, mislila da više volim majku, nego oca.
Ne znam. Nemojte biti žrtve vlastite djece.
Ovo će biti vrlo neosjetljivo napisano, ali je istina i tako je kako je, a vi ste odrasle žene koje se sa svim životnim činjenicama možete i morate nosit jer nemate izbora pa možete poslušat i moje viđenje stvari.
Jednostavno je - granice postavlja jači i bolji, a to se djetetu vrlo lako dokaže, ako se ima volje, a pritom ne aludiram na upotrebu korporativnog kažnjavanja, već na prosto nametanje autoriteta djetetu, a to znači nemilosrdan vlastiti stav i aktivno nasrtanje na njegovu individualnost, želje i potrebe, s ciljem moduliranja njegovog karaktera i ponašanja.
Koliko mu dopustite, toliko će i raditi, a kako ga utrenirate, takve će navike imati za cijeli život.
Ja medicinu pod majčinom ingerencijom nikad ne bi upisala. Tatin trening i razvijanje radnih navika puno su pomogli i meni i bratu, tzv "teškom djetetu", a nisu iz mene iscrpili niti kreativnost, niti su slomili moj duh, već su me u mnogočemu obogatili.
Eto, čisto da upoznate i drugačiju perspektivu ovog problema.
ipak, hvala na doprinosu i ja čekam primjer
Odgovori s citatom