Zahtjevna djeca

[Peterlin]

prvo i osnovno-uvijek ima izbora i mogućnosti.

korporativno kažnjavanje JE UPRAVO "nemilosrdan vlastiti stav i aktivno nasrtanje na njegovu individualnost, želje i potrebe, s ciljem moduliranja njegovog karaktera i ponašanja". kao u nekoj ludoj firmi gdje su svi poštancani gdje im je mjesto.

možda da pričekaš još koju godinu pa da nam se javiš s iskustvima kad budeš roditelj ipak, hvala na doprinosu i ja čekam primjer

nanimira, žena ima pravo, potpisujem je. Ja imam slično iskustvo iz mladosti. Moj tata je uspio iz mene izvući najbolje što se dalo. A ja sam već 17 godina roditelj i trudim se iz svoje djece izvući isto najbolje što su u stanju dati. Radi njih, ne radi sebe... najlakše je ići linijom manjeg otpora i u vlastitom životu i u roditeljskoj ulozi, ali to rijetko daje dobre rezultate.

Evo banalnog primjera: moji srednjoškolci ove godine nemaju prazne hodove za vrijeme ljeta. Ići će na more s nama, ići će u ljetne kampove po svom izboru, a ostatak vremena rade preko učeničkog servisa. No, da se vratim u cipele roditelja zahtjevnog djeteta: takvo dijete dobijemo sudbinom, e dabismi MI odrasli, posložili svoje životne prioritete i strpali se na pravi kolosijek. Djeca tada reagiraju kako treba. Meni je roditeljstvo pomoglo više nego i jedna psihoterapija(a imam iskustva) da postanem bolja osoba i bolji primjer djeci. O tome je riječ. Ne o nametanju autoritetasilom, što ne daje nikakav rezultat, nego o dobrom uzoru.