Zahtjevna djeca

[Peterlin]

Agrum, ja pišem što vidim da je značajno doprinjelo razvoju mog djeteta, ali se moram ograditi zapravo jer nisam imala problema. Ali su problemi svaki put kad ispadnemo iz ritma. Samo što ih ja onda i očekujem i pomirim se s tim - npr. ako ide zbog nečeg kasno spavati, znam da ću idući dan imati čangrizavo dijete koje će odbijati bilo kakvu suradnju, ali ako mi je bitno zbog nečeg da idemo kasno spavati, onda taj drugi dan odradimo nekako.

Kad bih ja pitala navečer dijete je l mu se spava, rijetko bi mi odgovorio potvrdno. Al ga ni ne pitamo je l mu s spava. Tušira se svaki drugi dan i po potrebi, pranje zuba, wc, dugo čitanje (nekad i po sat vremena), u 21 h pusa i laku noć.
Za hranu mi nemamo problem. Ono što nisam nikad dozvoljavala su igračke na stolu. Čuvalica je nešto s tim počela, to sam srezala u startu. Nije bilo ništa na stolu što skreće pozornost. U zadnje vrijeme stalno hoće da upalimo svijeću dok jedemo i zna staviti plišanca do sebe u stolac, pa kao njega isto hrani, to pustim, pretpostavljam da će ga to pustiti uskoro.

Hehehe, ovako je bilo i kod nas. Dečki su sad odrasli, ali i dalje vole plišane igračke, naročito stariji sin, hehehe.... Ne da likvidirati igračke, iako se ne igra aktivno s njima već godinama. Eno, sjedi njegov plišani medvjed (zapravo krpeni) na drvenom ormariću u kuhinji i dan danas, kao ukras... Zove se Njonjo, po onom prastarom crtiću u kojem se mali medo žalio "njonji njonji njonji". Samo da znaš koliko traje "uskoro", hehehe... Offt. Ja sam svog zadnjeg plišanog medvjeda poklonila kad sam imala 33 godine . A sad nešto u obranu plišanih igračaka - davno nam je rekla psihologica da su one jako dobre za iskazivanje i pokazivanje emocija i vježbanje komunikacije. Živjeli plišanci!