Citiraj tangerina prvotno napisa Vidi poruku
a jesi li pokušala ostati u prostoriji ali ne doći, reći mu "neću te smirit, smiri se sam pa ću te onda zagrlit", i pokušat ostat što smirenija (barem naizgled), kao čistit kuhinju i zamišljat mirno jezero ili sladoledni kup..
s obzirom da ima 5 godina, a ne dvije, ja bih mu ipak dok je smiren rekla (i više puta) da ga više neću smirivati kad je takav jer me onda grize i udara
ne bih ga zaključavala, a pretpostavljam kad bi ti samo izašla iz prostorije da bi on krenuo za tobom

svejedno, takve šize mi se čini puno učinkovitije prevenirati nego smirivati, smirivanje je uvijek sizifov posao
zato ovaj naglasak na odmaranje i hranu, ako si skužila da je na to osjetljiviji (a obično jesu)


što se tiče obitelji, reci da je zubar strogo zabranio, doktor, psiholog, svećenik, bilo koji vanjski autoritet
i kakvu prođu imaju domaći kolači, po mojim kriterijima domaći čokoladni muffini i slično spadaju u skroz prihvatljivo nutritivnu hranu

Na boldano podivlja još više. To je ravno nekakvom živčanom slomu kod njega, ako se odmaknem, vrišti dođi, kad dođem gura i udara (i to fino zvizne). Ako izađem, ide za mnom pa ista situacija, ali 2 metra dalje. Jednostavno moram čekati da mi dopusti da ga zagrlim i stisnem, a do tada napada.
S kim sam god do sada razgovarala o tome, uvijek je bilo razgovora o razmaženosti. Uvijek sam bila nesigurna je li to razmaženost ili ima stvaran problem. Tim više kaj smo bili u Poliklinici za zaštitu djecu s 3 godine i nisu uvidjeli nikakva odstupanja, iako smo kod psihologa bili ravno 20 minuta. Nisam htjela forsirati, mislila sam proći će, ali stvarno me strah školice.
Nisam baš sigurna koliko je mojim starcima bitan nutricionizam malog, jednostavnije im je kupiti čoksu nego ispeći kolač