i samo da jos nesto nadodam. kao što sam rekla hipersenzibilan je, to je vec teta u vrtiću primjetila u jaslickoj dobi. on je veseljak, uvijek za zezanciju, ali ga jako pogadjaju stvari. npr primjer od jucer, u krevetu mi je rekao da je on cesto tuzan jer mu se stalno desava da se nesto s prijateljima dogovori u stilu sad cemo se igrati tako i onda nekad to prijatelji ne poštuju. ili konkretna situacija od jucer, bio mu je prijatelj doma na igranju i oni su se dogovorili da ce igrati nogomet i da nece igrati na bodove,a taj prijatelj je na kraju ipak htio igrati na bodove. i to njega pogodi jako. ili kad on zeli igrati nogomet, a njegovi frendići iz vrtića se zele igarti borbe. super je u npr u toj situaciji sto je on toliko htio igrati nogomet u vrtiću da je stekao nove prijatelje iz straije skupine sto mu imponira i s kojima sad igra nogomet. to mu pokusavam prikazati kao nesto jako pozitivno jer radi sto zeli, a upoznao je i nove prijatelje dok sa svojim prijateljima iz skupine se moze igrati neceg drugog. svejedno on se nekad osjeca ratsrgan s kim da se igra.
isto tako mu objasnjavam da npr kad je jucer taj prijatelj bio kod nas, on se htio igrati necega na krevetu, a moj nije zelio nego je predlozio legice i igrali su se na kraju legicima, da se i taj prijatelj mozda isto rastuzio sto nije po njegovom, ali je to normalno. te nekakve djecje sitnice mu tesko padaju, a desavaju se stalno medju djecom.
tesko mi je cuti i vidjeti da je tuzan. mada zapravo vise to cujem, nego sto vidim. da ne steknete krivu sliku, on je uistinu vecinu dana sretan, puno se bavi sportom, trenira sto ga uveseljava, u vrticu vecinom kad dodjem se smije i ne zeli doma, stalno bi se druzio, isao kod prijatelja..
ta njegova senzibilna crta se ocrtava ocito u tim izljevima emocija koje ne zna kontrolirati i u nasoj ljutnji na njega ponekad. to njega jako pogadja. objasnjavam da se ne ljutim (i trudim se tako i djelovati), nego ga posljedicama moram nauciti koja ponašanja su neprimjerena.