U to uopće ne sumnjam. U neku ruku mi je i laknulo šta sam to prelomila u sebi i donijela odluku. Svi mi čestitaju na hrabrosti, a ja se osjećam kao kukavica (ajme ironije života), previše me je strah imati biološko dijete, mislim i da ostanem trudna ukakila bi se u gaće od straha, ponekad mislim da ne bi izdržala trudnoću od tih pustih strahova, a još kad bi se nešto iskompliciralo...mislim da bi dobila infarkt. Eto toliko o mojoj hrabrosti.