kako prestati razmišljati o porodu

[Vrijeska]

Kod mene nije više strah u pitanju, nego opsesija!

Nema što nisam pročitala, posložila sam si u glavi sve moguće i nemoguće verzije (naravno, uvijek one loše verzije prevagnu).

Ali htjela bih opet biti "praznoglava i bedasta" kao prvi puta (ništa loše - samo nisam znala što me čeka, a sada znam pa ....)

planovi, pomagala, lijekovi, doktori, ovdje ovako-ondje onako, dobro, loše, grozno, bolje ....

Ako nastavim ovako ne znam kako ću dočekati kraj 4. mjeseca ...

Uopće ne uživam u trudnoći zbog toga. Samo čekam i mislim na dan D.

[momtobe]

Proći će...
Ja sam bila u sličnoj fazi pa sam se zasitila (a čini mi se da si i ti na dobrom putu...) Jednostavno dođeš do točke gdje ti se razmišljanja počnu vrtiti u zatvorenom krugu i onda "oladiš". Još imaš vremena odabrati i doktora i bolnicu, a ništa to nije definitivno jer možeš sve iznova promijeniti do par tjedana pred porod. Opusti se i surfaj po opremi za bebe, robici, knjigama o odgoju...

[Luna Rocco]

Zašto bi prestala razmišljati o tome? Radije pokušaj iz te "opsesije" izvući najbolje - dakle, napraviti sve što je u tvojoj moći da bi ti tvoj porod ostao u što ugodnijem sjećanju. Razmisli što točno želiš, a budući da imaš prvi porod za usporedbu, što bi željela izbjeći...Sastavi plan poroda, idi na vježbe disanja, razradi detalje svog željenog poroda.

Ja nekako vjerujem da stvari uopće nisu izvan naše kontrole (ok, uvijek postoji određena šansa da sve pođe krivo, no o tom ne želim razmišljati - ako se to dogodi, dogodit će se, ja se fokusiram na najbolji mogući scenarij).

Iskustva žena oko mene naučila su me sljedeće - najgore porode imale su žene koje se nisu educirale i koje su prepustile sve slučaju. Ne kažem da pripremljenost garantira porod kakav želiš, ali znatno diže šanse za to.

Ili ja baljezgam, a to ćemo vidjeti nakon što rodim.

[DudaGG]

Ali htjela bih opet biti "praznoglava i bedasta" kao prvi puta (ništa loše - samo nisam znala što me čeka, a sada znam pa ....)

Vrijeska, tocno, ama bas isto tako je i meni bilo u drugoj trudnoci! Iako mi je 1. porod bio lijepo iskustvo, ipak je strah u drugoj trudnoci bio puno veci nego kada nisam znala sto me ocekuje tj. u 1. trudnoci. Ali sam se, s druge strane, u 2. trudnoci usredoticila samo na one stvari koje sam zeljela promijeniti i s kojima nisam bila zadovoljna prvi puta (kod mene je to bilo disanje na porodu - prvi puta se nisam mogla skoncentrirati, i cijelu trudnocu sam to drugi puta vjezbala). I ispalo je: sve super kao i prvi puta, samo jos uz sve sam i odlicno prodisala - dakle porod savrsen (ako ne racunamo epi :/ )
Buduci da znam kako se osjecas, moj savjet ti je: usredotoci se na ono sto zelis promijeniti - i uspjet ces!

[Vrijeska]

Zašto bi prestala razmišljati o tome? Radije pokušaj iz te "opsesije" izvući najbolje - dakle, napraviti sve što je u tvojoj moći da bi ti tvoj porod ostao u što ugodnijem sjećanju. Razmisli što točno želiš, a budući da imaš prvi porod za usporedbu, što bi željela izbjeći...Sastavi plan poroda, idi na vježbe disanja, razradi detalje svog željenog poroda.

pokušavam i sve ovo što si nabrojala jesam, pa sama kažem da sam opsjednuta

[Vrijeska]

Iskustva žena oko mene naučila su me sljedeće - najgore porode imale su žene koje se nisu educirale i koje su prepustile sve slučaju. Ne kažem da pripremljenost garantira porod kakav želiš, ali znatno diže šanse za to.

I prvi puta sam mnogo znala, nisam se prepuštala slučaju, ali mali detalj mi je pobjegao - to su bile samo teoretske pripreme, praksa je tek uslijedila

[Vrijeska]

Buduci da znam kako se osjecas, moj savjet ti je: usredotoci se na ono sto zelis promijeniti - i uspjet ces!

ne želim drip, ne želim drip, ne želim drip ... to mi je postala svakodnevna mantra

[Luna Rocco]

I prvi puta sam mnogo znala, nisam se prepuštala slučaju, ali mali detalj mi je pobjegao - to su bile samo teoretske pripreme, praksa je tek uslijedila

Pa ja ne isključujem mogućnost da kad praksa dođe na red počnem zapomagati i moliti za milost.
Ali opet...Kad sam čula da npr. netko ode u bolnicu s prvim trudom i onda se tamo muči 24 sata...Khm, pa zašto ne pričekati da se trudovi učestale? Ne znam, koliko god teorija bila teorija, ne može štetiti. Ja volim misliti kako je znanje naše najveće oružje, a sad, hoću li na porodu ipak biti razoružana - kao što rekoh, znati ćemo za 3 mjeseca pa javim.

[Fidji]

ne želim drip, ne želim drip, ne želim drip ... to mi je postala svakodnevna mantra

I meni!

+ne želim reckanje, ne želim reckanje, ne želim reckanje

[branka1]

Vrijeska (napisa):
ne želim drip, ne želim drip, ne želim drip ... to mi je postala svakodnevna mantra



I meni!

+ne želim reckanje, ne želim reckanje, ne želim reckanje

I meni (iako ni prvi put nisam dobila drip)

+ ne želim prokidanje vodenjaka

[Nika]

Ja sam "opsjednuta" vježbanjem - ne, ja to ne želim! i - za koliko vremena ga/ju vraćate nazad sa pregleda?

[branka1]

Nika

Stvarno će nas proglasiti sektašicama s tim mantranjem

[mirjana]

a ja jedva da razmišljam o samom porodu, mene muči kuda ćemo s Dorom ako mene npr. uhvate prijevremeni trudovi usred noći (tek zadnji tjedan bi trebala moja sestra doći spavati kod nas), ili što ako smo nas dvije same, a MM u drugom gradu poslom?

I tako samo smišljam scenarije kako će teći odlazak do bolnice, ma nism normalna.

Prošli puta je od početka trudova (prvo sam mislila da me to želudac boli jer sam se dan ranije prejela torte i kolača za svoj ročkas) pa do pucanja vodenjaka i otvaranja od 8 cm + pritisak na debelo crijevo prošlo samo oko 3 sata, a još su mi dali i inekcije za zaustavljanje trudova (bila sam već u bolnici, tek ušla u 38. tjedan, beba na zadak, trebao je biti planirani carski 5 dana kasnije).

Sad se užasno bojim da će i ovaj puta sve ići tako brzo i da neću imati vremena pobrinuti se za Doru, nego će morati sa mnom u bolnicu (pa jel taksi ima auto-sjedalicu, hoću se sjetiti to napomenuti ako MM ne stigne po mene - eto takve stavri mene muče) pa koga da onda zovem, pa moram to sve organizirati pa tako onda noću ne mogu ni spavati jer sam doslovno opsjednuta :/

[mirjana]

a ja jedva da razmišljam o samom porodu, mene muči kuda ćemo s Dorom ako mene npr. uhvate prijevremeni trudovi usred noći (tek zadnji tjedan bi trebala moja sestra doći spavati kod nas), ili što ako smo nas dvije same, a MM u drugom gradu poslom?

I tako samo smišljam scenarije kako će teći odlazak do bolnice, ma nism normalna.

Prošli puta je od početka trudova (prvo sam mislila da me to želudac boli jer sam se dan ranije prejela torte i kolača za svoj ročkas) pa do pucanja vodenjaka i otvaranja od 8 cm + pritisak na debelo crijevo prošlo samo oko 3 sata, a još su mi dali i inekcije za zaustavljanje trudova (bila sam već u bolnici, tek ušla u 38. tjedan, beba na zadak, trebao je biti planirani carski 5 dana kasnije).

Sad se užasno bojim da će i ovaj puta sve ići tako brzo i da neću imati vremena pobrinuti se za Doru, nego će morati sa mnom u bolnicu (pa jel taksi ima auto-sjedalicu, hoću se sjetiti to napomenuti ako MM ne stigne po mene - eto takve stavri mene muče) pa koga da onda zovem, pa moram to sve organizirati pa tako onda noću ne mogu ni spavati jer sam doslovno opsjednuta :/

[mirjana]

a ja jedva da razmišljam o samom porodu, mene muči kuda ćemo s Dorom ako mene npr. uhvate prijevremeni trudovi usred noći (tek zadnji tjedan bi trebala moja sestra doći spavati kod nas), ili što ako smo nas dvije same, a MM u drugom gradu poslom?

I tako samo smišljam scenarije kako će teći odlazak do bolnice, ma nism normalna.

Prošli puta je od početka trudova (prvo sam mislila da me to želudac boli jer sam se dan ranije prejela torte i kolača za svoj ročkas) pa do pucanja vodenjaka i otvaranja od 8 cm + pritisak na debelo crijevo prošlo samo oko 3 sata, a još su mi dali i inekcije za zaustavljanje trudova (bila sam već u bolnici, tek ušla u 38. tjedan, beba na zadak, trebao je biti planirani carski 5 dana kasnije).

Sad se užasno bojim da će i ovaj puta sve ići tako brzo i da neću imati vremena pobrinuti se za Doru, nego će morati sa mnom u bolnicu (pa jel taksi ima auto-sjedalicu, hoću se sjetiti to napomenuti ako MM ne stigne po mene - eto takve stavri mene muče) pa koga da onda zovem, pa moram to sve organizirati pa tako onda noću ne mogu ni spavati jer sam doslovno opsjednuta :/

[mirjana]

a ja jedva da razmišljam o samom porodu, mene muči kuda ćemo s Dorom ako mene npr. uhvate prijevremeni trudovi usred noći (tek zadnji tjedan bi trebala moja sestra doći spavati kod nas), ili što ako smo nas dvije same, a MM u drugom gradu poslom?

I tako samo smišljam scenarije kako će teći odlazak do bolnice, ma nism normalna.

Prošli puta je od početka trudova (prvo sam mislila da me to želudac boli jer sam se dan ranije prejela torte i kolača za svoj ročkas) pa do pucanja vodenjaka i otvaranja od 8 cm + pritisak na debelo crijevo prošlo samo oko 3 sata, a još su mi dali i inekcije za zaustavljanje trudova (bila sam već u bolnici, tek ušla u 38. tjedan, beba na zadak, trebao je biti planirani carski 5 dana kasnije).

Sad se užasno bojim da će i ovaj puta sve ići tako brzo i da neću imati vremena pobrinuti se za Doru, nego će morati sa mnom u bolnicu (pa jel taksi ima auto-sjedalicu, hoću se sjetiti to napomenuti ako MM ne stigne po mene - eto takve stavri mene muče) pa koga da onda zovem, pa moram to sve organizirati pa tako onda noću ne mogu ni spavati jer sam doslovno opsjednuta :/

[mirjana]

otkud sad 4 puta isti post?
Jel to može netko brisati (crvenim se)