Ako mi sami gledamo na smrt kao na dio zivota, na nesto sto se prihvaca s mirom, pa cak i radoscu kada za to dodje vrijeme (valjda vam ne zvucim morbidno) onda nije tesko niti djetetu prenijeti takve stavove.
Moji (stariji dvoje) su lijepo prihvatili cinjenicu da cemo svi jednog dana ici na nebo i da ce nam tamo biti lijepo. Malo sam jedino bila nepostena prema Kati kad mi je tuzno rekla da ce se ona vratiti natrag ako joj tamo ne bude dobro, a ja rekla "moze!", ali mislim da na drugaciji odgovor nije tada niti bila spremna.