ili u svemiru... :D u jedinstvu dusa koje putuju zajedno prema visim razinama ili se vracaju na zemlju nauciti jos nesto..

Vjerujem da je puno lakse objasniti kad iza sebe imas vjeru koja ti opisuje sto se dogadja kad covjek umre.
Ja sam Emi objasnila da se nalazila u svemiru u prostoru dusa koje biraju svoje roditelje i da nas je izabrala jer smo joj se svidjeli i jer je znala da ce od nas nauciti nesto sto joj treba da postane bolja, ali i da je znala da ona nas treba nauciti necemu sto ce nas uciniti boljima.
Rekla sam joj da umiru jako stare i jako bolesne osobe, kad im je tijelo preumorno da nastavi, a da se vrlo rijetko dogodi da dijete bude toliko jako bolesno da mora otici jer mu tijelo ne moze izdrzati teret bolesti, ili da ljudi znaju nastradati u nesrecema (nisam jos uvela pojam karme), ali u principu umiru od starosti (ugase se) i bolesti u starosti.

Medjutim, Luna, jako te dobro razumijem jer imam istu fobiju. Drzim je pod kontrolom jer kad se opustim, i pustim da me prevlada osjecaj da je smrt konacna (sve sto pricam pada u vodu kad me ulovi fobija) i da nas vise nikadnikadnikad nece biti, posizim i ulovi me panika i zelja da iskocim iz vlastite koze.

A ovo da ja nikada neću umrijeti, ne znam, meni nekako to ne može preći preko usana.
Ne bih ni ja to rekla.