ajme, ova tema me zanima vec neko vrijeme. i mi smo prije 2,5 mjeseca naglo ostali bez dragog clana obitelji. zena od brata mm-a je umrla i curica od 2 godine je ostala bez mame.
curica nije bila na sprovodu (tad se uostalom i prvi put razbolila ozbiljnije-viroza), ali su joj odmah rekli da je mama umrla i naknadno su je odveli na groblje da joj pomognu vizualizirati mjesto gdje je mama. moj djever je od pocetka razgovarao s psihologom i cini sve kako bi kceri olaksao mamin odlazak, ali mislim da ga pravi problemi tek cekaju.
ja sam Ninu pokusala objasniti da strine nema vise, rekla sam mu otvoreno da je umrla bez obzira sto on ne moze shvatiti taj pojam. kad su nam brat od mm-a i malena dosli u posjet moj nino je ocekivao da ce mu doci i strina pa sam mu par puta rekla da ne moze, da ona vise ne zivi u zagrebu i da mi nju vise ne mozemo vidjeti. pitao me moze li njegov tata ici po nju i dovesti je, ja sam rekla da ne moze i zbilja se nisam bas najbolje snasla u objasnjavanju njene smrti. citala sam da s djecom treba biti direktan i otvoren i kad sam pokusala tako razgovarati s njim shvatila sam da mozda sad i nije vrijeme da forsiram s objasnjavanjem gdje je strina jer mi je jednom kad sam mu rekla da je strina umrla rekao da ne govorim to jer je to zlobno. :/
na pitanje gdje je otisla mm mu je rekao da je isla na nebo, da je kod dragog Boga medju andjelima i slicno. i nakon nekog vremena on je sam rekao da je ona otisla "kod dragi Boze" i izgleda da je to koliko toliko prihvatio, mada se tu i tamo zaleti kad spominje i nabraja svoju siru obitelj da i nju spomene.

ne znam sto reci, ali ne ocekujem on njega da shvati i prihvati ono sto ja jos ne mogu, ali nije proslo puno vremena od njene smrti i ja jos ne mogu pojmiti da nje zbilja vise nema i stalno ocekujem da se vrati