Svaki dan ispunjen nam je razgovorima o smrti...trebam mi vremena da opišem u koje smo sve dubine išli...
Smrt nam je postala sastavni dio života i više nije ni toliko bolno govoriti o tome!
Ali bol kad me pita zašto ona nema nikoga, zašto ima seku na nebu a svi ostali imaju braću i sestre kraj sebe...
I uvijek na kraju dođe do onog pitanja ALI MAMA, ZAŠTO?
I na kraju dugotrajnog objašnjavanja odgovorim...NE ZNAM!
I tada plačemo svi zajedno...