Ja sam jučer nakon 3 mjeseca što je prošlo od otvaranja ove teme i što nije imao nikakvih pitanja vezana uz smrt, ostala šokirana.
Vozili smo se u autu i odjednom mi je rekao: ja sam u vrtiću pitao svoje prijatelje tko će me zakopati u zemlju kada umrem :shock:
Pitala sam ga koga je to pitao, rekao je Ninu.
-I šta ti je Nina odgovorila?
-Rekla je da ona ne zna kopati.
Dalje je razgovor tekao u smjeru što će biti s njegovom kućom kada umre i sl. i nakon toga je prešao na drugu temu.
Ono što je mene šokiralo je to da se nakon 3 mjeseca sjetio opet toga i da nije došao meni nego je išao djecu u vrtiću pitati da li bi ga netko zakopao kada umre jer se on sam ne može, a nas više neće biti :/
Sada sam u nedoumici, da li s njim razgovarati na moju inicijativu ili pustiti do kad će slijedeći put sam potegnuti tu temu.
Jučer sammu pokušala objasniti da se to neće dogoditi još dugo dugo dugo dugo..., ali to ga ne brine. Sada ga brine tko će ga zakopati KADA umre. Uh...
I još jedna stvar, on uopće nije pokazao strah od toga da će se to dogoditi. Najnormalnije je pričao o tome kao kada pita gdje ćemo ići za vikend. Nije niti bilo pitanja zašto se to događa, kada, kako, ništa. Djelovao je kao da je pomiren s činjenicom da se to događa, da će se dogoditi i njemu i htio se pobrinuti da ga netko kada za to dođe vrijeme pokopa :?