Citiraj Brunda prvotno napisa
I još jedna stvar, on uopće nije pokazao strah od toga da će se to dogoditi. Najnormalnije je pričao o tome kao kada pita gdje ćemo ići za vikend. Nije niti bilo pitanja zašto se to događa, kada, kako, ništa. Djelovao je kao da je pomiren s činjenicom da se to događa, da će se dogoditi i njemu i htio se pobrinuti da ga netko kada za to dođe vrijeme pokopa :?
Evo me opet da podignem ovu temu. Mi polako temu smrti zaokružujemo u jednu cjelinu.
Citirala sam samu sebe jer sam nedavno dobila jedan jako dobar odgovor od jedne psihologice.
Naime od prvog posta kada se Sven prvi puta susreo sa pojmom smrti pa do ovog citiranog posta nakon 3 mjeseca gdje smrt prihvaća kao nešto što će se dogoditi ima još jedan dio o kojem nisam pisala.
On se jako dugo, u raznim periodima (tek je nedavno prestao) igrao igre isprepletene smrću. Npr. igra se sa figuricama playmobilea i jedna govori drugoj: idi u kuću vidjeti, mama ti je umrla. Druga figurica bi odgovorila: ma nije. Prva opet uvjerava da je, i tako sve dok ova druga ne uđe u kućicu i ne uvjeri se sama. Onda bi zajedno (figurice) provjeravale mamino srce, zvale doktora i spremale mamu u kutiju (valjda grob ili jednostavno kao više je nema pa mi ne treba ni u igri). U toj igri on uopće nije pokazivao svoje osjećaje a ja sam svaki put sa strane bez da ga ometam ili propitkujem sjedila na iglama od daljnjeg tijeka igre, ali puštala da se igra.
Onda smo nedavno sa prijateljeve svadbe vozili njegovu sestru psihologicu doma i slučajno se dotakli i toga.
Ona mi je rekla kako je ta igra u stvari super i da ga obavezno puštam i ne ometam u toj igri jer dijete kroz igru procesuira nova saznanja. Pogotovo one spoznaje koje su mu se jače usjekle u pamćenje. Na taj način si pojednostavljuje stvari i igrom ih sažvakava dok si ih ne dovede na razinu koja mu je prihvatljiva i s kojom može živjeti. Kada se to dogodi jednostavno to "pušta" i kreće dalje.
Mene je taj odgovor dosta smirio i ustvari razveselio jer sam se pomalo počela bojati kako mi je dijete treba psihoterapiju.
Vjerojatno je i ovaj citirani post rezultat tog sažvakavanja i njegovog prihvaćanja smrti kroz igru.
Genijalno! Oduševljava me ta dječja psiha i njihovi sistemi i mogućnosti kopčanja stvari