Ona mi je rekla kako je ta igra u stvari super i da ga obavezno puštam i ne ometam u toj igri jer dijete kroz igru procesuira nova saznanja. Pogotovo one spoznaje koje su mu se jače usjekle u pamćenje. Na taj način si pojednostavljuje stvari i igrom ih sažvakava dok si ih ne dovede na razinu koja mu je prihvatljiva i s kojom može živjeti. Kada se to dogodi jednostavno to "pušta" i kreće dalje.
ovo si prekrasno sažela, i to je stvarno tako.

isto se dešava i kad djeca uporno žele slušati samo jednu te istu priču (a vama već silno ide na živce), a onda je odjednom odbace i nikad je više ne traže:
naime, u toj priči se krije neka poruka, neka spoznaja koja im je zanimljiva ali im još nije sjela, i oni imaju potrebu sažvakati tu priču do kraja, dok im ne sjedne to nešto što ih je u njoj intrigiralo.

btw, zari je zadnjih dana omiljena igra da je nekom životinjskom mladunčetu auto pregazio mamu, i mama je umrla, pa joj zara traži drugu mamu među ostalim životinjama.
u principu mi je ta igra jako utješna, jer to njeno mladunče ne pati, nego najnormalnije traži nekog drugog da se za njega brine