Quote Originally Posted by Bubica
To je ok ako je to tvom djetetu bilo dosta, pitanje je što kada to djetetu nije dovoljno objašnjenje...

jedva sam se iskopala iz tog razgovora i neko sam vrijeme izbjegavala temu dok ne zaboravi to tumačenje, za koje smatram da, iako sam u osnovi katolik (koji upravo zbog straha od smrti često odluta u agnosticizam), nije prikladno za dijete jer u dječjoj percepciji idealizira smrt.
ali što u tome ima loše? To je mišljenje i objašnjenje prikladno djetetu. Ja razumijem tvoje dijele, sama se smatram agnostikom, i u kopanju kako da B objasnim povakva i slična pitanja ponudila sam mu više odgovora i od je sebi odabrao ona koja mu paše...Sada zna da sve moje rečenice na temu anđelčića, odlaska u nebo i sl. započinju sa "neki ljudi vjeruju..." tako da on sam krene sa "ja vjerujem...". I ja tu ništa ne mogu, poštujem da je to njemu prihvatljivo objašnjenje, dok je.
Bubica, zanima me stručno mišljenje - trebam li se i ja ufurati u spiku s anđelima, iako ni najmanje ne vjerujem u to (nepoljuljani ateist) ili mu jednog dana otvoreno reći da ja mislim da kad umreš tijelo istruli u zemlji i pojedu ga crvi? Mislim, glupo je lagati, ali ovakav realizam mi se ne čini ni najmanje prikladan za dijete...

Inače, ja sam se od malena užasavala smrti iako moji ništa nisu mistificirali (oboje su skroz racionalni u vezi smrti, tako da nitko nije prenio svoje fobije na mene) i bili su vrlo realni i prikazivali to kao nešto normalno i prirodno (kao što i većina ljudi na ovom topicu predlaže) - očito ne prihvate sva djeca to na taj način, ma kako im pristupili.

Ja se samo usrdno nadam da će Kaleb po tom pitanju biti cool na tatu.