E da, vodili su me na groblje bakama i sjećam se (bila sam možda predškolske dobi) kako me uvijek srce boljelo kako su bake unutra na hladnom, same i napuštene i kako cvijeće na grobu uvene i još bih noćima nakon posjeta groblju plakala i imala noćne more. Moji o tome nisu imali pojma jer mi je bilo bed pričati o tome na taj način, baš zato što je njima to sve bilo "tako normalno i prirodno".

Ma, uhhhhh....