Moja Zorka je neki dan totalno neutjesno plakala. jer ona vise nikad ne moze da se smanji i da bude mala kao sto je na slikama.

Ja pokusavam totalno lezerno odgovarati na ovakva pitanja, ali ni sama nisam sigurna koliko njoj to odgovara. Sto se fizicke strane tice, za sada smo ostali na tome da nase tijelo vise ne funkcionira i to je to.
Ona me onda pitala jel se ista djeca rode vise puta. Rekla sam da ne znam jer da nitko ne zna sta bude i bude li ista s nama nakon smrti. Kad bude starija ili ako bude sada pitala, reci cu joj moje misljenje, tj. shvacanje eventualnog zivota poslije smrti. Ali uvijek naglasiti da je to samo moje shvacanje, da svatko misli drugacije o tome, a da nitko ustvari ne zna tocno. Bubice, Lutonjice, jel to ok ili time unosim previse zabune u djecju glavu?
Meni je jako vazno u ovim pitanjima ne nametati djetetu svoja uvjerenja, niti je sprjecavati u razvoju njezinih vlastitih.