Meni se ovo što Bubica piše "neki ljudi vjeruju..." jako sviđa jer time ustvari daješ djetetu mogućnost da sam izabere ono što je njemu najprihvatljivije i što je u tom trenu spremno prihvatiti. Ni ja ne mislim da se treba upetljavati u razgovor o smrti, ali isto tako nisu sva djeca ista i nemaju sva djeca potrebu o tome i u tolikoj mjeri razgovarati. Ali ako dijete pokaže želju i propitkuje onda smatram da mu se treba i odgovoriti. A način na koji će mu se odgovoriti treba procijeniti roditelj koji najbolje poznaje svoje dijete, zna koliko može podnijeti i za kakav odgovor je dovoljno zrelo. I zato mi se koncept "neki ljudi vjeruju..." strašno sviđa. Da moram ponovno objašnjavati sigurno bih izabrala takav pristup.
I Luna, mislim da bi i ti trebala uzeti taj model kod objašnjavanja baš zbog te svoje fobije. Jer ako ćeš ući u to sa svojim osjećajima vrlo lako ćeš ih i na njega prenijeti. na ovaj način ćeš ipak malo distancirati svoje strahove a njemu ponuditi da sam prihvati ono za što je spreman.