e vo, upravo mi je stigla zgodna knjizica pod nazivom 'Kako sam svojoj kceri tumacila smrt' od francuske filozofkinje, zidovskog podrijetla Wmanuelle Huisman-Perrin....


iz predgovora:
'...njezini opisi i razmisljanja svejsno se drze u domaku od religioznog zauzimanja stava i postupanja pred smrcu; filozofska suzdrzanost i laicisticko ozracje francuske kulturalne javnosti kao da joj to nalazu. U takvom okruzenju ona zeli jednostavnim rjecnikom svojoj maloj kceri pomoci da se, koliko je to moguce u njezinoj dobi, suoci s tom neizbjeznom datoscu te da o tome razmislja ukorak sa svojim rastom i sazrijevanjem. To je svakako potrebno u danasnje vrijeme u kojem se smrt, sto je vise prisutna na televiziji, to vise tabuizira i izgoni iz neposrednog zivota. ...'

zvuci obecavajuce