Citiraj ms. ivy prvotno napisa
nije ništavilo nego reciklaža
U posljednjih godinu dana desilo nam se nekoliko smrtnih slučajeva u bliskoj rodbini.

Pita Leonarda: Gdje je nonić XX... Nonić XX je umro. (bez objašnjenja tipa spavanje odmaranje)..to znači da ga nema više kod nas. Ali on sada radi ono što najviše voli negdje na nebu (pa pokažemo oblake). Tamo se druži s nonom YY i konačno su skupa jako sretni. Kao i barba ZZ i teta CC.

I ona spokojna. Čim netko umre, tijelo hrani zemlju, a "ono što ostaje živo" ide na oblake, nebo... Vidjeli nedavno krepanu pticu...kaže..Jadna..umrla je..ali sad je vesela na nebu s drugim pticama!
Nema spominjanja Boga ni božanstava...samo prirodni elementi

Meni je jako pomogao u "percepciji reciklaže" film Kralj lavova..kad stari lavonja kaže: sve se vrti u krug. Raste trava, pojede ju antilopa, antilopu pojede lav, lav umre, njegovo tijelo padne na zemlju i nahrani travu..pa opet isto u krug...a dio lava koji ostaje živ ide na nebo, kako se u nastvaku filma vidi...

Nije mi baš mila pomisao na smrt, ali uvjerenje da se nekako transformiramo i da nam se energija duše negdje nepovratno ne gubi mi ulijeva jako mnogo nade ..a ako nije tako...opet dobro..u ništavilu ne postoji spoznaja da sam mogla razmišljati drugačije prije smrti..