Slažem se sa Hanom_Sarom oko toga da je maloj djeci manja trauma priča o anđelima i Isusu nego bilo koje ateističko objašnjenje koje djeca te dobi ne mogu prilagoditi svom mentalnom sklopu. Mislim da im je kroz priče i bajke (u toj dobi, njima je priča o Isusu još jedna od priča) na koje su već naviknuti, puno jednostavnije pospremiti dileme oko smtnosti za kasniju dob kada će si bilo kroz vjeru, bilo kroz ateizam sami dati odgovore.
I odmah da razuvjerim sve ateiste koji se boje da će im djeca postati vjernici ako čuju priču u kojoj ljudska duša odlazi Isusu:
vjernik se ne rađa, vjernik se postaje prakticiranjem vjere. Ne, pričanjem djeci lijepih priča o Isusu i postavljanjem blagdanskog stola - to je lijepa tradicija, a bojazan onih koji misle da će tim načinom odrediti vjersko uvjerenje djeteta za cijeli život je - neosnovana.
I vjerniku koji cijeli svoj život prakticira vjeru kako je Bog određuje, isti ne dodijeli milost da se u potpunosti riješi svih materijalnih i inih kočnica.