Citiraj Hana_Sara prvotno napisa
Citiraj Zorana prvotno napisa
Hana Sara, ja sam odrastala s tvojom verzijom price o tome sto se desava nakon smrti. Pa mi zbog toga nije bilo nista lakse prihvatiti neke stvari. Cak naprotiv, rekla bi da sam prolazila kroz situacije koje granice s fobicnim ponasanjem. Vidim, nisam jedina. (Luna ) Pa sam od puberteta tragala, i valjda jos uvijek trazim tu neku univerzalnu istinu. Ja sam tijekom svog zivota jako daleko otisla od prica o andjelima i Isusu kojima su me poducavali u djetinjstvu. Mislim da bi mi taj "moj put" bio puno laksi da se prethodno nisam morala osloboditi tudjih, izvana nametnutih ideja. Zato se trudim svojoj djeci put ostaviti sto slobodniji. Pa, kao sto Lutonjica kaze, neka si djeca izaberu ono sto njima najvise odgovara.
mozda ih upravo to na kraju najvise i zbuni . moja poanta je: NITKO nije posteden traganja za Istinom, to je uvijek tezak i trnovit put, nasa smrtnost je najteze breme koje nosimo itd... ali i dalje tvrdim da je maloj djecica manja trauma prica o Isusu (vjerovala ti u nju ili ne) nego otvoreni ateizam.
Slažem se, jer ateizam je za njih nerealan, ne daje odgovore o čudu postojanja, pa onda ni o smrti. Teorija evolutivnih slučajnosti nije ni približno odgovarajuća onome što dijete vidi oko sebe i osjeća u sebi. Moj sin ima samo šest godina, ali nevjerovanje u viši smisao univerzuma, a posebno našeg postojanja, smatra nerealnim.