Razgovor o smrti

[zutaminuta]

Ljuti me to opće podcjenjivanje dječjeg razumijevanja svijeta. Ima djece koja razumiju neke stvari bolje od odraslih. Imaju li odrasli kapacitet da shvate neizbježnost smrti? Jer uglavnom se ponašamo kao da ćemo živjeti vječno, i kao da će svi ljudi oko nas živjeti bar koliko i mi. Nitko zapravo ne razmišlja o tome, niti je svjestan toga, dok se ne dogodi. Onda se opet većina ne može nositi s emocijama. Baš i nismo puno različiti od desetogodišnjeg djeteta. Ljudi se čitavu povijest muče s pitanjem smrti, i zapravo nismo došli do odgovora. Jednostavno, tu negdje u godinama kada nam prvi put prođe misao kroz glavu da svi umiremo, stanemo i ne uspijemo saznati više o tome ostatak života.

A što rade odrasli kada djeca pitaju? Izmotavaju se, uljepšavaju, izmišljaju, jer ni sami ne znaju, i strah ih je - jako, jako strah.