I nas su zadesila dva tužna događaja. Prvo je u prosincu umro moj djed, a onda u travnju i moj tata. Za moje dijete ( sedam godina) su ta dva događaja šok. Kada je umro moj djed potreslo ga je, ali shvatio je o čemu je riječ. Sada, kada mi se je razbolio otac, moje dijete je vodeći se događajem iz prosinca, samo konstatiralo da je nakon bolesti logičan slijed djedova smrt. Sve smo mi to teoretski obradili i kao jasno je, ali naša mala zajednica se opasno ljulja.
Moje dijete je imalo napade ljutnje, plača, potiskivanja, tuge, odbacivanja.... ne znam što sve ne. Teško je i borimo se. Od najboljeg učenika u razredu, nanizao je neke trojke. Zamišljen je, teško se koncentrira na školsko gradivo i imamo ogromnih problema.
Sva sreća što je kraj nastave tu.
Računam da će ljeto donijeti bistrije umove i mali predah od svega.
Inače, stvarno ne zanam kako bi.
Već sam razmišljala da potražim stručnu pomoć, no učiteljica mi je savjetovala da pustim da vrijeme učini svoje. Sabrat će se.
Ali, nizanjem tih lošijih ocijena i naš odnos se ljulja. Onda se i muž tu natakne svojim biserima.... pa se lijepo vrtimo u krug....
Nadam se da ćemo do jeseni ojačati.