pitanja za sve koji imaju troje (i više :-) ) djece

[emarink]

Dakle, imamo dvoje, curku i dečka, razlika nepune 3 godine..

Malac ima 1,5g i bavimo se mišlju kako bi to izgledalo kad bi imali još jedno.

Ali, prolaze mi brojna pitanja kroz glavu:
da li ću se moći dovoljno posvetiti svima? koliko da ostanem na porodiljnom, godinu dana mi se čini premalo? šta bi se dogodilo s mojom karijerom? da li bi mi ostalo išta vremena za sebe? da li bi stigla svima paziti na npr. higijenu, učenje, sport, jezici...? da li bi nas prijatelji izbjegavali jer nas je puno? kako bi putovali s troje djece? kako bi se recimo vozili biciklima? i tako, brojna pitanja mi padaju na pamet..

Ajde malo dobrih savjeta, iz vlastitog iskustva.. kako je to imati troje i kako su stariji prihvatili mlađe i tako, sve što vam padne na pamet ....

[marta]

Trenutno se zbog svih ovih pitanja osjecam ko čudnovati kljunaš, pa ću preskočit odgovaranje...

[Trina]

Sve to dođe na svoje, prilagodiš se situaciji. Za putovanja ne znam baš ,moji inače nisu neke mirnice pa svaki pokušaj bude poprilično živahan. Što se karijere tiče, tu ti ne mogu previše pomoći jer nemam iskustva. radim tek nekih godinu dana, nije neka karijera niti neki reprezentativan posao nego poslić u normalnim smjenama i imam vremena za sve. sad je na putu četvrto pa tu moja karijera završava Možeš se posvetiti svima ali to nije kao kad imaš jedno dijete. Niti mora biti. Sve se može kad hoćeš

[Vishnja]

ja ih imam troje - od skoro 12, 8 i jedne godine. iako je razlika izmedju devojčica i malca velika, definitivno je, a budi i ti sa tim načisto - nećeš se moći posvetiti podjednako svima i u svakom momentu. kod nas to izgleda tako da, ako sam npr. sama sa njima, trenutno vagam prioritete i procenjujem kome u datom momentu najviše trebam. pa tako (najčešće) pažnju momentalno dobije najmanji, ali ako je on zadovoljan i sit, nekad odsedi i po pola sata u ogradici i igra se dok ja devojčicama pripremim ručak, pomognem im oko domaćeg, ispeglam im nešto...
putovaćemo ovog leta na more prvi put, nagurani svo petoro u relativno mali auto, ali to ne smatram nekim problemom - put do grčke traje desetak (noćnih) sati, pa ćemo i to nekako prebobati.
mislim da i nije najbitnije da svi u svakom trenutku imaju nepodeljenu pažnju - u velikim porodicama pažnja je promenljiva stvar - u jednom momentu ja se posvećujem malcu, pa devojčicama, onda mm meni, pa nekoj od njih, pa njemu...kako kome treba i paše u kom momentu.
meni lično su u trostrukom roditeljstvu bile frustrirajuće situacije kada, na primer, jedna od njih dve kreće u školu, ja je budim, spremam doručak, a budi se i bebac i neutešno plače za sikom. e, onda je bilo svega - ja s njim na rukama klečim i vezujem mladjoj devojčici pertle dok on sisa...
sada je već mnogo lakše, mada mi ponekad bude krivo kada sam sama sa njih troje, a devojčice negde ili nešto ne mogu samo jer je on sa nama - npr, klizanje, bazen, sladoled u kafiću natenane...ipak, mislim da je bogatstvo što imaju jedno drugo mnogo vrednije od privremene onemogućenosti da se radi nešto što one požele...

[Vishnja]

e, da. karijeru sam zaokružila doktoratom još pre skoro pet godina, tako da ne očekujem neke velike turbulencije po povratku sa ovog, trećeg porodiljskog. naravno da sam propustila dosta toga, da koleginice bez/sa manje dece imaju više publikovanih radova, ali računam da ću sve to stići i sada, sa 40+, dok je za radjanje dece ipak ovo bio poslednji voz...

[Nena-Jabuka]

Dakle, imamo dvoje, curku i dečka, razlika nepune 3 godine..

Malac ima 1,5g i bavimo se mišlju kako bi to izgledalo kad bi imali još jedno.

Ali, prolaze mi brojna pitanja kroz glavu:
1.da li ću se moći dovoljno posvetiti svima?
2.koliko da ostanem na porodiljnom, godinu dana mi se čini premalo?
3. šta bi se dogodilo s mojom karijerom?
4. da li bi mi ostalo išta vremena za sebe?
5. da li bi stigla svima paziti na npr. higijenu, učenje, sport, jezici...?
6. da li bi nas prijatelji izbjegavali jer nas je puno?
7. kako bi putovali s troje djece?
8.kako bi se recimo vozili biciklima? i tako, brojna pitanja mi padaju na pamet..

Ajde malo dobrih savjeta, iz vlastitog iskustva.. kako je to imati troje i kako su stariji prihvatili mlađe i tako, sve što vam padne na pamet ....

Morala sam staviti redne brojeve ispred pitanja jer mi je nastao košmar u glavi od njih pa - krenimo redom:

1. ne baš, dan ima 24 sata, 24/2 je 12, a 24/3 je 8, i u svemu tako, puno manje vremena , ali posvete se zato i oni jedni drugima pa to ima svoje kvalitete. Djeca se međusobno dobro slažu
2.ja sam ostala godinu i pol, premalo za dijete (i čekali smo upad u jaslice) , ali za moje na poslu prekardašila sam preko svake mjere
3. za tvoju karijeru ne znam, moja je u zaostatku, ali sasvim logično za struku kojoj moraš biti posvećen 100 posto- inače pušiona

4. ovo je najjadnija stavka, čekam da bebos poraste, možda još ima nade za mene

5. čisti su i jedu kuhano, idu na aktivnosti, sve pet, i lijepo odgojeni, mislim , troje djece nije 18 -ero djece, nije to sad neka strahota, samo malo više košta ta škola i aktivnosti
6. smiješno, možda nas i žele izbjegavati, ali dobro glume
7. tri sjedalice nabili smo u auto karavan i putujemo bez po frke
8. biciklaju se samo djeca, mi ne, pa će ti to odgovoriti netko drugi

[ana.m]

A gle, nama se treće desilo i nisam ni stigla razmišljati o svim ovim pitanjima koja si postavila. A i svatko ima neke druge prioritete u životu. Meni je recimo odlazak s posla bio meu manje bitnim stvarima, kad se vratim, nastavljam gdje sam stala i to je to.

Premalo je godina dana kod kuće, ali ne mogu si priuštiti duže, a uostalom i s prvo dvoje sam bila doma samo godinu dana...
Putovali još i nismo nešto ali to mi ne predstavlja nikakav problem. Imamo picassu, stani gtri sjedalice i vozimo se bez problema.


Da sam toliko razmišljala, svjesno sigurno nikad ne bih imala troje...

[Beti3]

Nije jednostavno, ali ako želite nije preteško. Da, nekad bude fizički prenaporno, ali nekako to treće oblačiš, pereš, hraniš bez da razmišljaš, jer je mozak istreniran na njegu djece. I uvijek se nađe netko veći da pripazi na manje.
Ponekad se moraš posvetiti svakome posebno, ali često vole biti svi zajedno pa se odjednom posvećuješ svima. Skuplje je imati ih troje, treba veći prostor, ali nekako, nije mi bila potpuna obitelj bez trećeg djeteta.
Za karijeru ti ne mogu reći, jer sam odlučila da mi karijera budu djeca i ono što stignem od kuće. No, ja sam kasno rodila, pa mi je možda bilo i dosta posla. I optimist sam pa mislim da uvijek ima vremena kasnije, danas je životni vijek dugačak.
A učenje, sport, jezici, sve to ide bez problema. Opet ovisi i o financijskoj situaciji. Makar meni nije to najbitnije.
Razmišljali smo kako će se još jedno dijete uklopiti, koliko će nam promijeniti život. Na kraju, ne shvaćamo kako smo mogli biti bez nje.
Ali, nije uvijek sve lako, nikako. Sve dobro, ali i sve loše doživi se tri puta. (Meni je samo žao da nismo stigli sve to i četiri puta.)

[ana.m]

E da, iskreno, da imam sredstava i prostora bili bi mi vrlo lako odlučiti se za 4. dijete. Mislim da bi mi to bio "pisofkejk". Sada više uopće ne mislim da je bilo što od toga komplicirano ili teško ili...Zapravo je meni osobno najteži prijelaz nekako bio s jendog na dvoje...

[winnerica]

ja ih imam troje - od skoro 12, 8 i jedne godine. iako je razlika izmedju devojčica i malca velika, definitivno je, a budi i ti sa tim načisto - nećeš se moći posvetiti podjednako svima i u svakom momentu. kod nas to izgleda tako da, ako sam npr. sama sa njima, trenutno vagam prioritete i procenjujem kome u datom momentu najviše trebam. pa tako (najčešće) pažnju momentalno dobije najmanji, ali ako je on zadovoljan i sit, nekad odsedi i po pola sata u ogradici i igra se dok ja devojčicama pripremim ručak, pomognem im oko domaćeg, ispeglam im nešto...
putovaćemo ovog leta na more prvi put, nagurani svo petoro u relativno mali auto, ali to ne smatram nekim problemom - put do grčke traje desetak (noćnih) sati, pa ćemo i to nekako prebobati.
mislim da i nije najbitnije da svi u svakom trenutku imaju nepodeljenu pažnju - u velikim porodicama pažnja je promenljiva stvar - u jednom momentu ja se posvećujem malcu, pa devojčicama, onda mm meni, pa nekoj od njih, pa njemu...kako kome treba i paše u kom momentu.
meni lično su u trostrukom roditeljstvu bile frustrirajuće situacije kada, na primer, jedna od njih dve kreće u školu, ja je budim, spremam doručak, a budi se i bebac i neutešno plače za sikom. e, onda je bilo svega - ja s njim na rukama klečim i vezujem mladjoj devojčici pertle dok on sisa...
sada je već mnogo lakše, mada mi ponekad bude krivo kada sam sama sa njih troje, a devojčice negde ili nešto ne mogu samo jer je on sa nama - npr, klizanje, bazen, sladoled u kafiću natenane...ipak, mislim da je bogatstvo što imaju jedno drugo mnogo vrednije od privremene onemogućenosti da se radi nešto što one požele...

Potpis na moju imenjakinju! :D
Nego, djetetu tvoju pažnju nadoknađuje brat i/ili sestra, to moraš zapamtiti! I to vrijedi bez obzira na dob djece! - ovo sam čula prije nego sam rodila 3. dijete i spasilo me mnogih razmišljanja...

[winnerica]

E da, iskreno, da imam sredstava i prostora bili bi mi vrlo lako odlučiti se za 4. dijete. Mislim da bi mi to bio "pisofkejk". Sada više uopće ne mislim da je bilo što od toga komplicirano ili teško ili...Zapravo je meni osobno najteži prijelaz nekako bio s jendog na dvoje...

Bravo Ana.m, odlično si opisala ovo! Kod nas isto, samo što kod nas bitnu ulogu igraju i naša dob (ipak smo prestari za još jedno dijete za nekih 3 g.), a bome i dob najstarijeg djeteta koje sad ima 16. g.

[ana.m]

I još nešto...Pa ne igraš se prvo s jednim, pa s drugim, pa s trećim...Konačno imaš s kime igrati "čovječe ne ljuti se" Monoply...Skupiš ih oko sebe pa im pričaš priču, a zajedno uče jedno od drugog...neprocjenivo!

[KayaR]

Mislim da je mnogo teze kada je razlika medju decicom manja.
Imam iskustvo jako male razlike izmedju prvo dvoje(17m)
i velike razlike izmedju njih i treceg(8/9.5g).
Da sam dobila trece ubrzo nakon drugog,sumnjam da bi moji nervi to izdrzali.
Mozda da sam mladja pocela
Znaci,govorim iz perspektive mame koja je dobila bebu kada su sinovi bili vec sasvim samostalni,pa im vise nije bila potrebna pomoc u vidu hranjenja,kupanja,oblacenja...nego su i oni mogli pomoci meni.
S druge strane,oni su skolska deca,pa to za sobom povlaci mnoge druge obaveze van kuce,mamu sofera,vise vremena 1:1 oko ucenja...to nam je u pocetku bilo najteze.
Tako je malena od rodjenja(usred zime)kao paketic isla sa mnom svuda
gde su braca morala ici,jer drugog nacina nije bilo.
Sigurno mi ne bi na pamet palo tako"vucarati"prvo dete.ali takodje ne mislim da je njoj ista falilo zbog toga.Osim sto me je okolina pomalo cudno gledala...
Vreme provedeno kod kuce smo izguravali manje/vise uspesno.
Ona je bila proritet,oni se ucili zabaviti je i sami biti strpljiviji,a ja sam postala Shiva
To koliko jedna ziva zena moze postici je cudo jedno.I ni sama to ne zna dok se ne nadje u takvoj situaciji...
Bilo mi je tesko kada sam imala jedno,jos teze kada sam dobila i drugo,a sada mi se cini da je troje dece tako normalno,malo cak
Vrlo lako bih mogla zamisliti i cetvrto,i vise se ne cudim parovima koji imaju i vise.
Sto se karijere tice,nekada sam bila jako uspesna,izgarala na poslu,i....onda me je to proslo.
Radim vec 20tak godina,a pred sobom imam jos 20tak,za sve ce biti vremena.
Bila sam s curkom skoro 3 godine kod kuce,i danas pocela da radim,nerado.
Sve sto se posla tice mi je toliko marginalno postalo,da ranije ne bih poverovala da mi je neko rekao da ce tako biti.
Oni su mi najvazniji,da budem tu i nista ne propustim,jer,jednom su mali.
Vreme za sebe kradem od noci,kada oni zaspu,i u ime toga sam neispavana i preumorna.Ali ne mogu drugacije.I to me drzi.
Za svaki novi dan,i onaj sledeci i sve buduce.
I ne bih menjala ovo sto imam sada,no way,(mm se jos nije privikao...)
iako vecina posla pada na mene,pomoc nemam nikakvu...
Mislila sam se oko treceg duuugo,sama odlucila,nisam pozalila i presrecna sam.

[Eci]

Slažem se u svemu sa anom.m. S jednog na dvoje je znalo biti svakako. Ovog trečeg nisam ni osjetila. A tome pridonosi i razlikama u godinama (3-8-11). Slažu se super, zabavljaju ga često stariji, pa im ja i smetam. Stignem sa svakim na samo provesti neko vrijeme (ali ne radim), upisala sam tečaj, tak da ne mogu reči da nemam vremena za sebe. Koristila sam porodiljni 3 godine - ako se može - neprocjenjivo. Putujemo super, imam običnu mazdu, ali stanu 2 sjedalice, najstariji ju više ne treba. Prijatelji se ne bune (zašto?) pristojni su, ne divljaju u gostima, ne gnjave.
Veliki imaju puno obaveza i vodim ih bez problema, sa malcem od početka.
Jedino karijeru nemam , za sada, ali namjeravam ju imati. Ali da imam love i veći stan/kuću sigurno bi imala i 4.

[litala]

ja cu, ko marta - iz pozicije cudnovatog kljunasa - samo iskoristiti priliku da cestitam trini

a kasnije cu sve procitat i vidjet jel mogu sto dodat

[SunčicaVŽ]

1.da li ću se moći dovoljno posvetiti svima?
2.koliko da ostanem na porodiljnom, godinu dana mi se čini premalo?
3. šta bi se dogodilo s mojom karijerom?
4. da li bi mi ostalo išta vremena za sebe?
5. da li bi stigla svima paziti na npr. higijenu, učenje, sport, jezici...?
6. da li bi nas prijatelji izbjegavali jer nas je puno?
7. kako bi putovali s troje djece?
8.kako bi se recimo vozili biciklima? i tako, brojna pitanja mi padaju na pamet..

ukrala sam sistematizirana pitanja pa da odgovorim:

1. dok nisam radila dva posla imala sam napretek vremena za svo troje, ali kako su već neke mame odgovorile, uvijek sve zajedno radimo, igramo se, idemo na igralište, šetnju i tako. Dečki su veći pa se vrijeme koje moram posvetiti njima najčešće odnosi na pomoć oko učenja, inače sve ostalo zajedno i jednako svima.
2. meni je godinu dana prepremalo, ja sam do 6 mjeseci bila na punom porodiljnom pa se morala vratiti na posao na pola radnog vremena, srce mi je pucalo, ali malenu je čuvala baka pa je sve bilo super. Tako sam bila do njene starosti od 1 god i 7 mjeseci i povratak na puno radno vrijeme mi je bio prestrašan i još mi je danas. Da sam mogla financijski, bila bi doma s njima pune 3 godine.
3. Iako sam bila na poslu vrlo brzo natrag, ostala sam sastrane po pitanju karijere, ali to me ne zamara puno...tek mi je 31. imam još ohoho vremena pred sobom.
4. vremena za sebe nisam imala - čitaj nisam si nikad uzela, zato je moj bivši muž imao vremena za sve...nisu ga zamarale ikakve obaveze oko familije ili kućanstva, sad kad sam sama uzmem si koji sat u tjednu za sebe, za šetnju, čitanje knjige, kavu sa kolegicama. Htjela sam reći, ako imaš pomoć i podršku od muža, uvijek možeš naći vremena za sebe.
5. Budući da su dečki veći, samo ih usmjeravam i kontroliram, ne moram ih više ja prat, oblačit i tako...služim kao podsjetnik babaroga - jesi oprao zube? idemo na tuširanje...obuci čisti veš...itd..
6. pa, dosad nisam primijetila da nas netko izbjegava radi toga, ako idemo na kavu uvijek idemo tamo gdje se klinci mogu igrat i to je to, a kad idemo nekom u posjetu uvijek je veselo, dobri su mi i slušaju me tako da nemamo brige, a ne mislim da ikome smetamo samo radi brojčanog stanja,
7. Putujemo isto ko da ih je dvoje..osim što je auto uvijek pun...nema razlike neke..
8. Bicikilima - deči voze sami, a malena je sa mnom u svojoj sjedalici, kako bude kad ona krene..uh...to me tek čeka

[ivananeda]

Ja nemam troje ali cula sam jednu lepu recenicu- jedno je tacka, dvoje je duz a troje vec cine finu geometrijsku figuu. Zato podrzavam

[emarink]

Nisam htjela da se osjećate kao čudnovati kljunaši ja vam se divim i kad god vidim roditelje / mamu s troje djece sva se raznježim u stilu vau blago njima.
Sva pitanja koja sam navela samo su mi u trenutku pisanja pala na pamet, kolika još prolaze glavom .........

Iskreno, znam da previše mislim. Imati dijete nije kalkulacija, s prvo dvoje smo bez razmišljanja kako ćemo i što ćemo uskočili u avanturu. S drugim pogotovo. Znam da su me svi u čudu gledali, pa di ćeš sad na drugo s obzirom na sve što vam se dešava (mama teško bolesna, umrla dok sam bila trudna..). Normalno da nikad nisam požalila, da su mi djeca izvor energije, svjetla točka i najveća sreća u životu.

Imala bih treće sad, dok mi je kuća ionako okrenuta naopako, dok imam sve rekvizite: kinderbet, kolica, presvlačilicu, hranilicu.... dok mi je sva robica u ormaru. Moglo bi se odmah i roditi što se tehničkih stvari tiče. A i htjela bih da se igraju međusobno, da su manje više dobno usklađeni.
Sad smo u godinama, MM 37 ja 33, ni premalo ni previše, jelda?
Nismo troje planirali, mislili smo imati dvoje, i dobili curku i dečka, sve po planu i programu . Ah, bumo vidli ..

[Trina]

ja cu, ko marta - iz pozicije cudnovatog kljunasa - samo iskoristiti priliku da cestitam trini

a kasnije cu sve procitat i vidjet jel mogu sto dodat

Hvala ti

[Vrijeska]

trenutna situacija - lagana katastrofa

nema se vremena, nema se love, hodaju zmazani jer je sva roba u ormaru neizglačana (štedila sam struju i nisam palila sušilicu; škrta sa za platiti čistilicu...);

volim svoj posao, ali samo produljila porodiljni i malo radim od kuće - umorna sam, živčana... MM-a nema po cijele dane doma, dođe uglavnom prije njihovog spavanja... da mi ih je nekome posuditi na dan-dva da se naspavam

dok imaš samo jedno uvališ ga nekome, dvoje još može, ali za troje nema baš previše zainteresiranih

dakle, ako imaš SIGURNU logističku podršku, i ako ti nije jako važan posao, nego si više kućni-mama-tip - samo naprijed; ako se imalo dvoumiš dobro promisli i svakako se dogovori s TM-om i obitelji oko pomoći i daljnjeg života

[ani4]

Ja ih imam 4, tri decka 14-11-9 i curicu 3,5.
Imamo dobrih dana, ali ima i dana kada bi se bacila pod vlak.
Ali kada u globalu sve gledam, ne bi nista mjenjala.

Meni se cini da je najvaznija organizacija.
Ja sam se odlucila za posao mame, trenutno nemam karijeru, ali planiram nesto i na tom pitanju. Za sada imam ful time posao kod kuce i ne znam kada bi jos uspjela otici i na posao. Ali ja sam time zadovoljna, nikad nisam patila na veliku karijeru.
Moji klinci su sad malo veci, pa imam dovoljno vremena za sebe; za citanje, shopping, kavice, net. Cak i kada su svi doma zajedno se igraju, gledaju crtice ili nesto drugo, tako da ja i tada imam malo mira za sebe ili za obavljanje svog posla. I puno mi je lakse obaviti kucanske poslove dok su barem dvoje doma, nego kad je jedan sam, jer ose zabavljaju sami i ne trebam im ja.
Ja stignem svaki dan skuhati, pospremiti, speglati, malo prosufrati i otici u park. A da na kraju dana nisam crknuta.
Moji svi teniraju, pa svako popodne imam jedan trening. Ali i to je super, jer provedem malo vremena nasamo sa jednim od njih, a i vrijeme cekajuci da zavrsi trening provedem citajuci knjigu.
Nisam primjetila da nas netko izbjegava jer nas je puno. Mislim da to ovisi o samom djetetu/ djeci. Moze jedno neodgojeno dijete raditi vecu stetu i nered nego 6 odgojenih.
Sto se tice putovanja, tu nam je malo guzvovito, ali podnosljivo. Na krace relacije idemo jednim autom, a na more putujemo sa dva. Ali tako je bilo i dok smo imali dvoje djece, mm ne moze biti na GO ko ja, pa mu treba auto za povratak, a ja nigdje ne zelim biti bez auta. Ali troje djece bez problema stane u svaki imalo veci auto.
A voznja biciklima nam je jedno vrijeme bila prava atrakcija. Dva najstarija sina na svojim biciklima, mm na svom i vuce prikolicu-bicikl sa najmladim sinom, a ja na svom i u sjedalici curka. SAda decki sami voze bicikle i uvijek se vozimo tako da ja ili mm idemo prvi, decki u sredini i na kraju opet netko od nas.

Kad na kraju sve zbrojim i oduzmem, drago mi je da imam veliku obitelj!

[Linda]

Nama je treće dijete došlo neplanski i priznajem da sam bila u panici.
A sad vidim da je to najbolje što mi se u životu dogodilo i ne žalim ni za čim od prije njega.

[casa]

Imam troje djece, 9 godina, 20 mjeseci i 7 mjeseci i namjeravam imati još. Na porodiljnom definitivno ostajem tri godine, pa kolikogod siromašni bili. Djeca sigurno dobiju manje moje pažnje, ali dobiju pažnju i jedni od drugih takoda to po meni dođe na isto. Putujemo bez problema, ali sad stvarno moramo kupiti veći auto. I idemo u goste normalno, i družimo se normalno i prmamo goste normalno. Ja ne izbjegavam ljude po kriteriju djece, imanja ili nemanja, već po kriteriju dobrote, ili upilativnosti ili... shvaćate što mislim? Nemam osjećaj da nemam vremena za sebe, mislim evo ja tipkam dok oni spavaju. Čisti su prilično, i perm ih redovito, i sa starijim više ne pišem zadaće. To nema veze s braćom nego s činjenicom da on ide u školu a ne ja. Pomognem mu kad treba. Bicikle imaju samo malci. Nemam baka i dida ni čuvalica ni pospremalica. Za posao me sad baš briga...

[ana.m]

Nama je treće dijete došlo neplanski i priznajem da sam bila u panici.
A sad vidim da je to najbolje što mi se u životu dogodilo i ne žalim ni za čim od prije njega.

I ovo potpisujem!

[ana.m]

Kod mene se ne radi o tome (u slučaju da odem na produženi porodiljni) da bi bili siromašni, pa nismo ni sada bogati...nego o tome da ne bi mogli plaćati kredit za stan i vjerojatno završili na cesti...A tako nešto si ne mogu dozvoliti...

[ivanche]

1.da li ću se moći dovoljno posvetiti svima?
2.koliko da ostanem na porodiljnom, godinu dana mi se čini premalo?
3. šta bi se dogodilo s mojom karijerom?
4. da li bi mi ostalo išta vremena za sebe?
5. da li bi stigla svima paziti na npr. higijenu, učenje, sport, jezici...?
6. da li bi nas prijatelji izbjegavali jer nas je puno?
7. kako bi putovali s troje djece?
8.kako bi se recimo vozili biciklima? i tako, brojna pitanja mi padaju na pamet..

Ukrala i ja pitanja
Evo naše iskustvo, mi smo po dvije godine razlike:
1. Svima se možeš posvetiti dovoljno, ako to želiš. Ali ne možeš im se posvetiti toliko da ih razmaziš.
2.Koliko ćeš biti na porodiljnom ovisi najviše o vašim željama.
Ne toliko i mogućnostima jer nije isto da li ti bogatstvo znače djeca i funkcionalna obitelj ili ti bogatstvo predstavljaju novci i to što možeš kupiti njima. Npr. naši nose rabljenu robu jer nam važnije da smo više vremena zajedno nego da zarađujemo odvojeni od njih i onda im kupimo. Je, lijepo je kupiti novi bicikl, nove role ili ići često u kino i kazalište, ali nama je ljepše to što si možemo priuštiti to da su oni samo 5-6 sati dnevno u vrtiću a ostatak vremena možemo provesti s njima.
3. banana ako ostaneš dugo na porodiljnom, ali ne znam koliko imaš godina. Ionako ćemo svi raditi do smrti kako sad stvari stoje pa ćeš moći o karijeri brinuti i kasnije.
4. I ne baš previše, to jedino ako imaš jako dobro razrađenu logistiku i potporu okoline pa ti netko može uskočiti.
5. Mi zasad stižemo, računam na to da će i oni biti samostalniji kad odrastu pa će već i o nekim stvarima sami brinuti. Je, naporno je svaki dan ih vozikati na ritmiku, jezike, muzičku i ine stvari, ali ako uspiješ uskladiti vrijeme onda ti to vrijeme može biti tvoje vrijeme za kavu.
6. Ovisi o prijateljima. Nas su svake godine dosad zvali na more različiti prijatelji, sa i bez djece. Što me jako, jako začudilo, jer nisam mislila da bi itko htio da mu komfor ometaju mali kmečavci. Tako da to valjda ovisi o tome koliko ste si dobri.
7. Nas sad muči kako ćemo s 4ero U auto stanu tri sjedalice, kolica u gepek i obavezno thule na krovu.
8. Mi baš i nismo neki biciklisti, u biti muški dio biciklira, mi ostatak se rolamo.

Mi imamo sreće što imamo veliku obitelj, pa je uvijek netko raspoložen za uzeti jedno ili dvoje tako da mi s onim trećim malo budemo sami. Nadam se da ćemo ih uspjeti odgojiti tako da i oni budu sretni što imaju veliku obitelji i da su svjesni da imaju jedni druge i da si isto tako potpomažu.

Nama je najvažnije odgojiti ih tako da budu sretni i ispunjeni ljudi.
Sve što radimo proizlazi iz toga.

[casa]

Samo da objasnim, nismo mi nikad ni bili bogati. Mi smo se dogovorili da nam je bitnije imati veliku i zadovoljnu obitelj nego kupiti stan, pa smo odustali od kredita. Preselili smo na more u kuću moje familije u mjesto iz kojeg oboje potječemo iako sam ja rođena i odgojena u zg. Ja nisam požalila takvu odluku. Istina, moja karijera je prošlost, ono ostavila sam posao iako sam tehnički na porodiljnom. Imam samo 29 godina, 5,6 knjiga objavljenih u mom prijevodu, neke e learning tečajeve iz vlastita pera i mnoogo školskih sati iza sebe. I meni to dosta. Barem zasad, ja sam se kao jezičar profesionalno ostvarila i pošteno naradila. Zasitila sam se svega iz te sfere rada, jer sam pošela radit na drugoj godini faksa uz prvo dijete doma. I meni je taj ritam rada i borbe za btiniji prijevod, za veću satnicu, za napredovanjem u školi bio previše. Prestalo me veselit, al to sam ja. Možda za deset godina opet poželim nazvati nekog u eph i prevodit milijone kartica tjedno. Živimo skromnije ali sretnije. Znam da nemaju svi mogućnost otići kao ja, već samo iznosim svoj stav. Bitno je samo što si čovjek želi. Moji nose gotovo sve iz druge ruke, pa tako i s biciklima i sl. Za veće stvari se šteedi. Najveća mana imanja više djece po meni je ono što je već rečeno da ako ti treba ili bi jednostavno želio malo mira lako je naći nekoga tko će pričuvat jedno, pa čak i dvoje djece ali više od toga je znanstvena fantastika. Imam prijateljicu kojoj i siterica kaže da ona četvero jednostvno nije u stanju stavit na spavanje.

[ana.m]

Pa blago tebi da si imala izbor. Nemaju svi kuću u koju mogu odseliti...

[Vishnja]

pročitah zanimljivih razmišljanja; većinu bih mogla potpisati.
i teško je i divno. i nikad se ne bih menjala za vreme bez toliko gužve, obaveza i radosti. najlepše mi je kada se moje devojčice pitaju kako li smo to mi živeli bez malca...

[SunčicaVŽ]

Po pitanju automobila za familiju s 5+ više članova ja sam našla Daciu Logan sa 7 sjedala... Kad ne trebaju ova dodatna 2 sjedala ima veeeliki bunker...to bude jednoga dana moj autić

[Nena-Jabuka]

Nešto bih još htjela dodati. Moj osobni dojam je da troje djece nije uopće puno. Ljudi ponekad reagiraju (osobito u urbanim sredinama gdje je stambeni prostor problem) sa - vauuuu, no meni to nikako nije nešto - vauuu.
Troje djece za roditi jednoj ženi nije bogznašta, u puno lošijim higijenskim, materijalnim i medicinskim uvjetima rađalo ih se puno, puno više, a to što su se životni uvjeti, standardi i očekivanja promijenili ne znači da je troje djece nešto puno.

Doduše, moja je percepcija formirana pod utjecajem mnogoljudne obitelji u kojoj sam odrasla (Kozari put bb), ali i dosta mojih prijateljica ima troje djece, isto tako i sestre i sad, kad svi mi sjednemo za stol, meni se čini da nas je i dalje malo.
Voljela bih imati četvero (to sam oduvijek htjela), no, bliži se sredovječnost, mislim da su ti vlakovi već otišli, tako to biva kad se kasno počne.

Tako da, previše razmišljati o svim poteškoćama koje obitelj čekaju s tim još jednim djetetom, nije baš poticajno, ili skočiš u vodu i plivaš (sasvim uspješno, ko i prije) ili jednostavno ostaneš na dvoje, gdje misliš da ti se sve poklopilo i gdje ti sve super štima.

Uvijek sam govorila da, ako čovjek krene razmišljati koje mu to financijske, praktične, poslovne, rekreativne prednosti donosi rađanje djeteta - nitko ih tada ne bi imao jer ti nikakve takve benefiti ne donosi.
Dijete je neka sasvim druga kategorija.

[Nena-Jabuka]

Po pitanju automobila za familiju s 5+ više članova ja sam našla Daciu Logan sa 7 sjedala... Kad ne trebaju ova dodatna 2 sjedala ima veeeliki bunker...to bude jednoga dana moj autić

Za ovakvim nečim čeznim, no svi su nam još preskupi.
Nije loš ni onaj W - Sharan, isto ima ta dva sjedala dodatna, divota od mjesta u autu .

[SunčicaVŽ]

Hihi...moram priznat da me ovo treće dijete najmanje košta...em još cica, em je imala platnene pelene, garderobe za doma ima hrpu, a ono što joj kupim novo da vrtić mi je čisti gušt jer mi je jedina cura, a kako joj sve kupujem u Kik-u gdje su cijene savršeno niske, ne osjećam financijski trošak po tom pitanju..

[Nena-Jabuka]

Hihi...moram priznat da me ovo treće dijete najmanje košta...em još cica, em je imala platnene pelene, garderobe za doma ima hrpu, a ono što joj kupim novo da vrtić mi je čisti gušt jer mi je jedina cura, a kako joj sve kupujem u Kik-u gdje su cijene savršeno niske, ne osjećam financijski trošak po tom pitanju..

Šta je to, gdje je to?

[SunčicaVŽ]

Za ovakvim nečim čeznim, no svi su nam još preskupi.
Nije loš ni onaj W - Sharan, isto ima ta dva sjedala dodatna, divota od mjesta u autu .

Je, ali Sharan je puno puno skuplji

[Nena-Jabuka]

Je, ali Sharan je puno puno skuplji

Što znači da odsad škicam Daciu, a glede skupoće- to se odnosi na cijenu rabljenog, u novome ne možemo ni razmišljati jer su sve kreditne mogućnosti otišle na stan.
Utješno je što takav rabljeni auto ionako nećeš kupiti od nekog podivljalog malca koji ga je uništio visokom turažom nego opet od neke takve familije jer takve aute (koji nisu neka ljepota izvana) kupuju jedino ljudi s većom obitelji, drugima nisu ni atraktivni ni potrebni.

(Očekujem da su takav novi kupili i malo imućniji pa su ga dobro servisirali kako bi njihov rabljeni autić jednom nama dobro došao)

[SunčicaVŽ]

Šta je to, gdje je to?

http://www.kik-textilien.com/sl/kik-start/

Slovenija, Austrija, Njemačka...
Meni je 20 km do najbližeg i otad klincima sve kupujem tamo, imaju savršenu garderobicu, stvarno kvalitetnu i jako niske cijene.

[SunčicaVŽ]

... u novome ne možemo ni razmišljati jer su sve kreditne mogućnosti otišle na stan.
Utješno je što takav rabljeni auto ionako nećeš kupiti od nekog podivljalog malca koji ga je uništio visokom turažom nego opet od neke takve familije jer takve aute (koji nisu neka ljepota izvana) kupuju jedino ljudi s većom obitelji, drugima nisu ni atraktivni ni potrebni.

(Očekujem da su takav novi kupili i malo imućniji pa su ga dobro servisirali kako bi njihov rabljeni autić jednom nama dobro došao)

Potpis na ovo...

[flopica]

ja ne znam koje me sile vuku na ovu temu jer imam jedno jedino,
dakle na mene se pitanje ni ne odnosi.
sad ste me onako duboko štrecnule oko srca, vi mame s 3 i više dječice! kad ja razmišljam o tome, kako bi kod mene to izgledalo
pa, blago rečeno meni sad iz ove perspektive i drugo malo djete izgleda kao veliki zid koji ne znam da li bih uspjela preskočiti.
a obožavam djecu! i tako mi lijepo, lijepo mirišu te male bebe, al kad samo pomislim na one noći i na onaj umor i nerovozu, gotovo...

mene je zapravo strah mene same,
jako sam potrošena od svog života, premlada s puno previše
preživljenih stresova. a tako bih htjela imati bar još jedno malo djetešce, bez obzira na neke trenutne financijske problemčiće i poteškoće. i što je najgore nemam još previše vremena, zbog naših godina, ma zapravo ja ne želim da u 40- tima stvaramo djecu.

i onda kad vas pročitam, kako s lakoćom i nekom spontanošću opisujete svoju organizaciju i življenje, ja bi odmah išla na bebu .
štoviše, mm još malo ljenčari u krevetu, sve mislim da se idem pridružiti!

[Beti3]

flopica

[ljiljan@]

Dakle, imamo dvoje, curku i dečka, razlika nepune 3 godine..

Malac ima 1,5g i bavimo se mišlju kako bi to izgledalo kad bi imali još jedno.

Ali, prolaze mi brojna pitanja kroz glavu:
da li ću se moći dovoljno posvetiti svima? koliko da ostanem na porodiljnom, godinu dana mi se čini premalo? šta bi se dogodilo s mojom karijerom? da li bi mi ostalo išta vremena za sebe? da li bi stigla svima paziti na npr. higijenu, učenje, sport, jezici...? da li bi nas prijatelji izbjegavali jer nas je puno? kako bi putovali s troje djece? kako bi se recimo vozili biciklima? i tako, brojna pitanja mi padaju na pamet..

Ajde malo dobrih savjeta, iz vlastitog iskustva.. kako je to imati troje i kako su stariji prihvatili mlađe i tako, sve što vam padne na pamet ....

Kao majka troje djece mogu povrditi mnoge navode ovdje kazane - da je teško. Ali puno je veći dojam ljepote višestrukog majčinstva nego težine. Kad ih pogledaš kako se međusobno vole - a svi su tvoji...tako lijep osjećaj koji ti daje puno snage.

Međutim, dat ću ti i jedan novi pogled na sve, koji nitko nije naveo. Dvoje starijih su mi maturanti, blizanci. Malo me sada "puca" tugavljiv osjećaj - kako su sve te godine brzo, brzo, brzo, prebrzo prošle. Vrijeme se jednostavno izmaknulo. Jučer dok su plesali salonsko kolo na glavnom gradskom trgu ja jednostavno nisam mogla zaustaviti suze, nisam mogla pričati s ostalim roditeljima, skrivala sam se jer me bilo sram što plačem - a plakala sam jer sam ih jasno vidjela u onim jastučićima kad smo ih nakon poroda donijeli iz bolnice.

Kad bi roditelji bili svjesni toga kako djeca brzo odrastu imali bi ih više....

[ljiljan@]

štoviše, mm još malo ljenčari u krevetu, sve mislim da se idem pridružiti!

Iiii???
Kako je prošlo!?

[In love]

Mi jih imamo troje - planirano (to je uvijek prvo pitanje-ovaj treći se desio, jelda). Nama je treći bio(i ostao) najveći šok i tek sada polako dolazimo k sebi . Da je to bilo prvo dijete ostao bi jedinac, a nisu ni prvo dvoje bili baš bajni...

Najbitnija u svemu je organizacija (koje je nemam) pa nam bude stan u kršu, suđe neoprano, roba neispeglana, igračke pobacane....Ali meni takve stvari nisu bitne, ja više volim popodne izać s njima na igralište, van u prirodu nego da doma glancam stan i pospremam igračke. I nekada naručim pizzu za ručak jer ne stignem skuhati (starije dvoje kao idu u vrtič,napisala sam kao jer su više doma nego tamo) a mali je još doma.

Prije dva tijedna je bilo prvi puta nakon 6,5g da smo muž i ja bili sami cijeli vikend jer jih je čuvala moja mama (koja nam je na 300 km) i svi kojima smo to rekli su bili - vau ) Ali meni to neko vrijeme samo nas dvoje ne fali (bili smo dosta dugo samo nas dvoje) a znam da će opet doći vrijeme za to (još prebrzo). Jedino što mi istinski fali je da ne možemo izaći na neki koncert zajedno (jako teško je naći tetu čuvalicu za njih troje!!, a nemamo baka servis u blizini). I ubija me kada sam sama s njima doma, recimo zimi, zatvoreni u kući, vani buretina, tjedan dana ne vidim odrasle duše...

Putovanja nama nisu problem, istina da već iza prvog zavoja poćne netko cendrati da mu se piški, da je gladan, da...Uh...Ali se navikneš. Auto imamo veliki već od prije, tako da nam to nije bio neki problem. Radimo kuću, jer trenutno smo u stanu, pa je i to malo scary (puno lakše je imati više djece na selu, u kući nego u gradu u stanu). Dok ja njih spremim za izlazak prodje pola sata i već smo svi umorni od svega, lol...

I fale mi putovanja, mislim, onako baš duga putovanja - Meksiko, Afrika, Australija...Najduže sa njima smo bili u Crnoj Gori, a na jesen planiramo London.

I nakon svega što smo prošli me je baš neki dan ulovila želja još za jednom malenom bebom... (ali neću, jer sada stvarno moram malo misliti i na sebe, ne samo na djecu, i ja želim još toga proživjeti, ići na koncerte, putovati, vidjeti svijeta) a još jedna beba te zakoći za barem još 3g....

[In love]

Ah, da, ja ne radim (barem ne posao u pravom smislu te rijeći), svaka čast mamama koje uz više djece tjeraju i to...Ma, ja mislim da mi dobila otkaz nakon par mjeseci, jer mali ima problema sa uhom pa smo svake malo u bolnici, pa onda kad se zimi zaredaju prehlade....Više bi bila doma nego na poslu.

[laumi]

Nama je treće dijete došlo neplanski i priznajem da sam bila u panici.
A sad vidim da je to najbolje što mi se u životu dogodilo i ne žalim ni za čim od prije njega.

Isto ovako. Tj. planirali smo treće, ali ne tako brzo nakon drugoga (razlika je 17 mjeseci).
Ne bih mogla zamisliti život bez moje treće maze.

Da je često teško i frustrirajuće, je. Ipak, to više ovisi o karakteru djece nego o broju djece. Ovakvih kakva je moja najmlađa bih mogla imati desetero (dobro, malo karikiram), a ovakvih kakva je najstarija mi je i jedna previše.
Jedino me malo brinu financije jer bih im danas - sutra htjela omogućiti čim bolje školovanje.

Trina, i ja čestitam (ako već nisam)!

[filip]

Prekrasno rečeno...

[eris]

Svaku od vas mogu potpisati, posebno ana.m i vishnja su mi se dojmile. Imam troje od tri puta, svi su željno iščekivani, i veći mi je stres bio prelazak sa jednog na drugo nego sa dvoje na treće. Vrijeme mi je vrlo intezivno iskorišteno(nema više ljenačrenja nedjelom ujutro) ali i interaktivno, nije viša mama-kći, već svi sa svima. Najteže mi pada kada odlazimo svi zajedno negdje organizovano(u goste, na more, na izlet), To je vishnja slikovito opisala, zaista me zna obuzeti osjećaj da gubim tlo pod nogama. Ja radim, I to ovih dana, zbog potreba posla, produženo. To vrijeme na poslu iskoristim samo za sebe, darahat popijem kafu, jedem, našminkam se, ostanem na wc šolji koliko mi milo. Kad dođem kući, ubacim u 5. i onda je tako do 9 naveče. nakon povečerja, MM i ja uživano u kafici, časkanju, serijama, ili izležavanju. Onda od 11 do ponoći usisavamo, peremo suđe, pospremamo, i ako se nađe vremena i za nas, svakako. Od ujutro, opet Jovo nanovo.
Zaista jeste zahtjevno, ali kada šetamo ulicom, kada se svi smijemo, iili vozimo bicikl, tako sam ponosna.
Jedina stvar za koju najteže pronađem vrijeme zbog umora koji me svakodnevno obuzme, jeste moj postdiplomski, u ovih 5 mjeseci koliko radim položila sam samo 2 ispita. Imam želju da učim, proučavam, iščitavam, ali za to treba odmorna glava, i dosta slobodnog vremena, a ja ga trenutno, nemam nijedno ni drugo.
Toplo preporučujem. A možda se i mi ko Trina, okitimo još jednim(za koju godinicu)

[Lutonjica]

ja sam mama troje djece tek 1 i pol mjesec i za sada nemam što pametno za dodati, pa ću samo potpisati eris:

veći mi je stres bio prelazak sa jednog na drugo nego sa dvoje na treće

treće kao da je oduvijek tu s nama, nisam osjetila nikakvu promjenu otkad se rodio. baš se nekako skroz logično i posve tiho uklopio u obitelj.

Zaista jeste zahtjevno, ali kada šetamo ulicom, kada se svi smijemo, iili vozimo bicikl, tako sam ponosna.

neki dan smo šetali svi petoro držeći se za ruke u jednoj liniji: MM nosi demija u slingu i drži margitu za ruku, ona drži mene, ja držim zaru. srce mi nikad nije bilo toliko veliko, bila sam doslovce na sedmom nebu. evo i sad me cijelu toplina obuzima kad o tome pišem

što se tiče auta, MM-ov služeni auto je opel zafira i u njega skroz lijepo stanemo, čak i naš pas stane s nama. ali isto tako se uguramo i u moju toyotu yaris i nikom ništa ne fali

[mandy]

neki dan smo šetali svi petoro držeći se za ruke u jednoj liniji: MM nosi demija u slingu i drži margitu za ruku, ona drži mene, ja držim zaru. srce mi nikad nije bilo toliko veliko, bila sam doslovce na sedmom nebu. evo i sad me cijelu toplina obuzima kad o tome pišem

[eris]

Lutonnjice, kako lijepo rečeno. Baš da se ne mora u ovim modernim životima trčati na sve četiri strane bilo bi lijepo imati ih bar po ješ jedno.