pitanja za sve koji imaju troje (i više :-) ) djece

[AndrejaMa]

Ova tema mi je podigla samopouzdanje....
Iako smo priželjkivali treće, kad sam prošli tjedan vidjela drugu crticu (iako sam već znala da sam trudna), malo me štrecnulo...
I dva sam dana bila pomalo zbunjena - i sretna i zabrinuta....plakala i smijala se.
I svakakve misli prolazile su mi glavom: od problema-zdravstvenih, do toga gdje ih smjestiti, što s poslom i sve nešto, ali i sreća da će nas biti više, da ćemo imati više razloga za smjeh, igru, da ćemo postati bogatiji u srcu...
I stalno mi se vraća jedna rečenica koju je netko jednom napisao na forumu kao odgovor na zabrinutost oko podjeljene ljubavi u odnosu na jedno i dvoje djece: ljubav se ne djeli prema djeci, pa čak ni ne zbraja - ona se množi....
Pa se tako i ja sada radujem što će se moja ljubav utrostručiti...
Mislim da nakon tjedan dana podjeljenih osjećaja te današnjeg jutra i pročitane ove teme, imam razloga za beskrajnu sreću....

Hvala vam cure....

[Angie75]

Andreja, čestitam
Ajme, gotova sam, sad će F. totalno pojačati pritisak na mene :/

[Cheerilee]

Evo pokušat ću ukratko;
Mi imamo troje djece s malom razlkom (planirano malom...)....
Curica ima 4,5g
dečkić 3 i treći dečkić ima 7mj......

Dakle, ralika je 17mj između prvo dvoje. Kad sam rodila treće, imali su 4g i 2,5g.....
Sama sam s njima 80% vremena jer mm često putuje (po dva tjedna bude tamo, ili čak po mjenec dana...).....

Već sam navikla na taj tempo pa mi uopće nije teško samoj s njima... Čak mi je u neku ruku i organiziranije kad sam sama, sve ide glatko....
Kad je mm s nama malo nam poremeti taj naš ritam, al ok....
Nemam osjećaj da im se ne posvećujem dovoljno, kombiniram igre i aktivnosti za starije dvoje, uvijek nekako nađemo sredinu...

Dosta vremena dnevno/tjedno recimo nam ode na oblačenje, pranje zubiju, kupanje, rezanje noktića, papanje.... Nekome će se činiti smiješno što sam to uopće napisala al samo za usporedbu sam htela navest; kolko je vremena potrebno da se to sve obavi s jednim a kolko s recimo troje djece....

Počela sam pisati kad s kojim djetetom moram kud ići (razne kontrole kod dr-a, uzv, ortoped, zubar...) jer nebih sveto mogla popamtiti.....
Kupnja odjeće, isto velika stavka... Još veći pothvat kupnja cipela..... Nemislim na financijski (mada je) već na organizaciju....

Putovanja odrađujemo bez većih problema.....

Vožnja biciklima;
ja ću vozat najmanjeg u prednjoj sjedalici i curu u stražnjoj,a mm će srednjeg dečkića na stražnjoj sjedalici... Mislim da nebi trebalo biti problema...
U zadnje vrijeme klinci voze svoje male bicikliće, mm hoda kraj njih, najmanji u kolicima ili slingu...


Karijera, ja sam odabrala ostanak doma s klincima... Nisam neki tip od karijere, mm jakoooo puno radi, jako puno ga nema doma, pa sam ja odabrala biti doma s djecom jer kad bih još i ja otišla raditi oni nas nebi viđali pa mi nebi imalo smila....

Stalno amo u akciji, ili idemo mi nekome u posjetu il prijatelji posjećuju nas.... Nitko od njih nema troje djece, pa im je super gledat kak mi sve to hendlamo, pitaju za savjete, i tako.....

Stariji su najmanjeg prihvatili fenomenalno... ISto je tako bilo i kad sam rodila drugo dijete, bez ikakve ljubomore... Ono, čisto oduševljenje bebom....

Vremena za sebe imam, jako malo al ga ipak nađem....
Odemo ja i mm van, ja solo na kavicu (doduše rijetko al ipak idem), frizeru odem, pa sad pred ljeto kozmetičarki i tako...
Srećom mama mi je blizu pa može pričuvati malog dok ja to obavim....

Jedino nam je malo teže otić u veliku tjednu nabavku prehrane s njih troje, pa onda ja to većinomom obavljam sama s najmlađim....
Eto nije baš ukratko....

[Lutonjica]

Jedino nam je malo teže otić u veliku tjednu nabavku prehrane s njih troje, pa onda ja to većinomom obavljam sama s najmlađim....

ja sam od toga odustala još u drugoj trudnoći
tjedni šoping obavljam online, evo baš danas očekujem konzumovu dostavu na vrata

[flopica]

Andreja čestitam,
Lutonjice ti tako kul pišeš o svemu tome da mi je milina čitati, a i gledati u Maminom svijetu .

[emarink]

Vau cure, čitam a oči mi suze. Nisam znala da Lutonjica ima treće Bravo, čestitam!
Možda ova tema potakne još nekog....

[Bodulica]

Mene nece ni jedna tema potaknuti

Nedavno mi je kasnila menstruacija i iako znam da su minimalne sanse za trudnocu dobro sam se nanervirala.

Dvoje djece je moj maksimum i uzivam u ovom periodu kad su vec odrasli, a ja i mm dovoljno mladi da imamo vremena i za neke druge stvari osim roditeljstva.

Volim djecu, male bebe su mi slatke i mirisljave, ali uzivam kad ih mogu vratiti roditeljima i nastaviti piti svoju kavicu u miru i tisini

Dobro, oko nogu mi se mota pas, a i maca nam se povremeno uvali u krevet, no sve je to neusporedivo s razdobljem kad su klinci bili mali i kojeg se istina sjecam sa sjetom, ali kojeg ne bih ponovno htjela prozivljavati. Bilo je lijepo, ali i naporno.

Za koju godinu bi mogla i unucad poceti pristizati, a do tad se nadam da cu imati zivaca i volje za malo duze druzenje s malom djecom.
Naravno, ako mi to njihovi roditelji dopuste.

Ipak, ja cu biti baka koja nece davati smoki, vozit ce se iskljucivo u as, a naravno da cu biti protiv bilo kakvog lupkanja po guzi i slicnih strahota koje neke danasnje bake i djedovi primjenjuju.

[piplica]

AndrejaMa čestitam!
želim da ti trudnoća i porod prođu glatko,
naravno da je najbitnije da beba bude dobro,
ali ako bude curica, koja k tome spava cijelu noć ne bi bilo zgorega...

[SunčicaVŽ]

ali ako bude curica, koja k tome spava cijelu noć ne bi bilo zgorega...

Hehe...ovom sam se ja nadala nakon 2 dečka...uh...pa me mala ubila u pojam najmanje je spavala od svih, najzahtjevnije je dijete, sve je veća i sve je teže s njom...
Ali kad vidim te male slatke smotuljke...uh...ja bi još...srce mi se rastopi ali vjerujem da će ovaj put pobijediti razum u meni pa ću uživat u svojim velikima i sestrinim malenima kad ih konačno odluči imati

Mene sad čekaju druge vesele stvari, najstariji mi je 11 i imamo slične interese, ja sam toliko željna putovanja i čekam svoje vrijeme (mlada sam rodila pa nisam mnogo stvari napravila koje sam htjela) i mislim da je konačno došlo jer moj najstariji klinac želi sa mnom putovati...pa jedva čekam da zajedno krenemo u osvajanje europskih gradova, a možda i dalje
Zaključak...ne mogu se zamisliti bez njih troje...presretna sam što ih sve imam i što su svi različiti, ali ljubav se stvarno množi...i najljepše mi je što dobivam ljubav od svakog od njih..
Najmanja najčešće ujutro kad se probudimo izjavi :"Mama, jako te vojim " a ja se topim cijeli dan

[litala]

cesto se vracam na ovaj topic, al i dalje ne znam sto pametno reci...


sad me lutonjicin post podsjetio na jednu jako davnu ali nikad zaboravljenu scenu...

kad je moja najstarija imala godinu dana (prohodala s 10mj ), setali smo se jednom prilikom nasim selom, ona je veselo trckarala pred nama u svojoj crvenoj jaknici, mm i ja polako za njom drzeci se za ruke... "sretni smo do neba, gledajuc je ovako dok skakuce i trckara, ne mogu zamisliti kolika ce sreca biti kad jednog dana sva nasa djeca budu s nama, ne mogu ni zamisliti al jedva, jedva cekam..." to su bile moje rijeci, ali obostrani osjecaji...

proslo je skoro 11 godina od tog dana, cesto ga se sjetim i jos cesce osjecam ispunjenost i srecu sto smo svi tu, sto ih sad cetvero seta, trckara, skakuce pred nama...

[Sani1612]

Tako vas je lijepo čitati a ja sam prestravljena. Nisam očekivala treću trudnoću, pogotovo ne sa opet tako malom razlikom. Ali, uz čuvanje se dogodila. I ne znam još uvijek što da mislim i kako da se prema svemu postavim. Strah me priznati, nisam sigurna da mogu biti mama troje djece. Neka me nitko krivo ne shvati, ne planiram pobačaj, nego sa psihičke strane se pitam da li ja to mogu?

[dani1]

Tako vas je lijepo čitati a ja sam prestravljena. Nisam očekivala treću trudnoću, pogotovo ne sa opet tako malom razlikom. Ali, uz čuvanje se dogodila. I ne znam još uvijek što da mislim i kako da se prema svemu postavim. Strah me priznati, nisam sigurna da mogu biti mama troje djece. Neka me nitko krivo ne shvati, ne planiram pobačaj, nego sa psihičke strane se pitam da li ja to mogu?

I mene je bilo strah, pogotovo zbog male razlike i nismo planirali. (Ja sam htjela jedno, dobro možda dvoje i točka). Naporno je, ali i lijepo. Vremena nema previše, radim sto stvari odjednom, ali to mi je postalo normalno. Djeca su me puno toga naučila, a najbitnije strpljenju i toleranciji i onome što je u životu bitno. Rjetko se zamaram s glupostima jer za to nemam vremena i koliko sam fizički umoooorna toliko sam prsihički stabilnija. Meni je najveći šok bilo prvo, drugo mi je bilo pjesma, a treče ipak malo naporno, ali prošlo me s vremenom i sad mi je ok. Fali mi možda vremena samo za MM-a i mene, ali doći će i to kad malo narastu.

[ljiljan@]

Rjetko se zamaram s glupostima jer za to nemam vremena i koliko sam fizički umoooorna toliko sam prsihički stabilnija.

Veliki potpis.
I prekrasni su ti, Dani.

Sani1612 ohrabri se, sve će biti u redu. A kako bi drugačije moglo biti?

[Kaae]

Veliki potpis.
I prekrasni su ti, Dani.

Sani1612 ohrabri se, sve će biti u redu. A kako bi drugačije moglo biti?

Onako kako bude onima kojima nije sve u redu.

Ne znaci, naravno, da mi je cilj uplasiti Sani, ili pretpostaviti da ce njoj biti lose, ali... ja jednostavno ne razumijem svijet ruzicastih oblacaka i savrsenstva o kojemu se ovdje toliko prica. No mozda sam ja malko poremecena.

[Beti3]

Kaee, mislim da nitko nije rekao da je savršeno i ružičasto oblačkasto imati troje i više djece. Naporno je i psihički i fizički, ali...Divno je kad ih gledaš kako rastu, nekad su stvarno dobri, toliko svakodnevnih lijepih stvari da se ove teške, ružne i naporne nekako pomiješaju s njima i na kraju je više lijepih.

No, moraš stvarno htjeti i željeti djecu, moraju i mama i tata. I lijepo je ako imaš kakve none i tete ili bar susjede da ti pomognu kad zatrebaš.

Meni je žao da ih nemam više, (više djece, ne susjeda).

[flopica]

Kaee toliko svakodnevnih lijepih stvari da se ove teške, ružne i naporne nekako pomiješaju s njima i na kraju je više lijepih.

No, moraš stvarno htjeti i željeti djecu, moraju i mama i tata. .

meni ovo djeluje toliko istinito!

[Cheerilee]

Ne znaci, naravno, da mi je cilj uplasiti Sani, ili pretpostaviti da ce njoj biti lose, ali... ja jednostavno ne razumijem svijet ruzicastih oblacaka i savrsenstva o kojemu se ovdje toliko prica. No mozda sam ja malko poremecena.

A kako bi trebalo pisati?
Stalno samo kukati i žaliti se? Jadati?
Nekužim.....

Ima ljudi s po jedno dijete oko mene hrpa, teško im, naporno, fizički i psihički, jedva guraju nekak....
Neprestano se žale na neš....


Meni je super s troje, planirali smo tako male razlike, baš uživam u većini trenutaka, (neću reći stalno jer će zvučat preidealno.....za neke...)....

[Kaae]

Ma uopce ne vidim razloga zasto bi netko kukao ili jadao se, ako za to nema razloga.

Ono sto me tjera na razmisljanje je cesto i uobicajeno tapkanje po ledjima uz obavezne:

- bit ce sve u redu
- svakako ce biti sve u redu
- nema sansi da ne bude u redu
- jedno ili petoro djece, svejedno je, jer se ljubav mnozi (istina, nemam nista protiv teorije, ali ne poznajem nikoga tko ljubav i jede)
- dakle, sve ce biti u redu, relativno je normalno da netko nesto propitkuje i razmislja, ali, vec rekosmo, sve ce biti u redu
- bit ce sve u redu i kad postoji sumnja, mozda i osnovana, da nesto nece biti u redu, na primjer kod dijagnostike u trudnoci, problema i slicnog
- ali opet, obavezno se pise da ce sve biti u redu jer mora biti u redu

A ne mora. Ni blizu.

[Trina]

Gle Kaae, nitko od nas ovdje ne živi na baštijunu i ne gladuje, nekakvim zakonima logike možeš zaključiti da žene koje su prikopčane na net, tipkaju na nekakvom roditeljskom forumu nisu socijala a osim toga posvećene su maksimalno ulogama majki, budući da eto svoje vrijeme troše na ovakvom nekakvom mjestu, a ne na npr forumu za autodijelove ili seks pomagala (mada jedno ne isključuje drugo).

Kako možeš od žena koje su, kao što sama možeš pročitati, više manje svjesno rodile više djece, očekivati loše komentare? Ne kužim te, pa ja se nisam odlučila na četvrto dijete zato što sam na rubu histerije, na rubu pameti, egzistencije i živaca. Nego zato što mi moja djeca pružaju neizmjernu sreću i zadovoljstvo u životu. I još mali milijun stvari koje nema smisla objašnjavatai, shvatit ćeš o čemu govorim kad rodiš bar jedno svoje.

[Cheerilee]

.

[Vrijeska]

I ja bih stavila točku

[Cheerilee]

I ja bih stavila točku

Mah, krivo mi otišlo u postu pa ispravila na točku.....

[piplica]

Nitko nije unaprijed sto posto siguran da li je spreman niti na prvo dijete dok ne proba, sve prije toga su samo pretpostavke.
Sani, ako je ono što te brine da li ćeš moći sa troje male djece i jesi li za to spremna, moj odgovor je da hoćeš i da jesi onoliko koliko treba, jer si odluku već donijela.
Neće ti uvijek biti lako, ali imaš već dvoje, pa znaš kako to izgleda, nije sa troje ništa bitno drugačije.
Imaš još vremena da se saživiš sa time, važno je da sve prođe u redu, a ostalo će se sve nekako posložiti.

[Kaae]

Gle Kaae, nitko od nas ovdje ne živi na baštijunu i ne gladuje, nekakvim zakonima logike možeš zaključiti da žene koje su prikopčane na net, tipkaju na nekakvom roditeljskom forumu nisu socijala a osim toga posvećene su maksimalno ulogama majki, budući da eto svoje vrijeme troše na ovakvom nekakvom mjestu, a ne na npr forumu za autodijelove ili seks pomagala (mada jedno ne isključuje drugo).

Kako možeš od žena koje su, kao što sama možeš pročitati, više manje svjesno rodile više djece, očekivati loše komentare? Ne kužim te, pa ja se nisam odlučila na četvrto dijete zato što sam na rubu histerije, na rubu pameti, egzistencije i živaca. Nego zato što mi moja djeca pružaju neizmjernu sreću i zadovoljstvo u životu. I još mali milijun stvari koje nema smisla objašnjavatai, shvatit ćeš o čemu govorim kad rodiš bar jedno svoje.

Ako rodim.

Ne znam, naravno, kako je voljeti svoje dijete, ali vjerujem da mogu razumjeti. Sto cu vidjeti, to ne znam. Jednako tako ne znam hoce li sve biti u redu, opcenito. Naravno da ce vecina prezivjeti jedno, dvoje, troje, sedmoro djece. Ne mislim da nece.

Ajde da to objasnim ovako - ne poznajem Sani, pa ne mogu nikako znati hoce li sve biti u redu. Vjerujem da ce se sasvim dobro snaci u ulozi u kojoj je sama zeljela biti. No opet - ne znam, niti to mogu garantirati.

I tako bih nekako rekla svima, umjesto zbornog pjevanja o tome kako ce sve biti u redu, apsolutnom i najurednijem. No dio ove price ne spada na ovaj topic, mogla sam malo bolje birati gdje cu ga staviti.

[litala]

kaae, pa nije nikada nikome sve u redu, apsolutnom i najurednijem. odakle ti to? uopce mi nije jasno kako si to iscitala

u zivotu je sve nepredvidivo. ne znas nista ni o cemu i tek na kraju, valjda onaj tren prije nego odes "na raport" mozes podvuc crtu i rec - zivot mi je bio ovakav, onakav...

nista ne znamo. ni kad cemo imat djecu, ni dal cemo ih imat, ni kako cemo ih imat ako ih budemo imali. ni s kim. ni koliko ce ih biti, ni koliko ih je trebalo biti. ni hoce li ta djeca biti zdrava ili ce imati problema s "vrtickim" prehladama, astmom, leukemijom ili slabovidnoscu. ili alergijama. ili slomljenim kostima. ili upalom pluca. ili svadjama u parkicu ili s mladjim bratomn ili s napornom bakom...

nista u zivotu ne mozes predvidjet i sa sigurnoscu unaprijed "potpisat". jedino sto, ja osobno, sa sigurnoscu mogu tvrditi i unaprijed i apsolutno jest da cu uvijek s ljubavlju docekati svoju djecu. mislila sam to kad sam ih tek prizeljkivala cetvero, mislim to i sad, kad su mi "kosti mirne"... i da mi se u zivotu, nekom igrom sudbine, konaca, cegavec, dogodi da imam jos djece (jedno ili vise) jedino sto bih sa sigurnoscu znala je da bi to dijete bilo - voljeno. sve ostalo bi - kao i za sve nas ostale bilo - neizvjesno...

i bit ce i neprospavanih noci (iz ovih ili onih razloga) i umora i tankih zivaca i neimanja vremena i neimanja novca i preslagivanja prioriteta i svadja i "odustajanja" i zazivanja svih i svakog... bit ce svima nama svacega. necega nam bude vise kad nas ima vise, necega manje.

ali sve to nema (skoro nikakve) veze s time sto ce tu neka nekoj - na bojazan dal bi se "usudila" pozeljeti (ili imati) vise djece - reci - imaj, usudi se, raduj se... bit ce sve u redu...

[Kaae]

Ma slazem se sa svime sto si napisala, litala. Zato i rekoh da sam djelomicno odabrala los topic za ono sto sam htjela reci.

Cisto igrom slucaja citam svastanesto, gdje se uglavnom trazi savjet u nekim kompliciranijim situacijama, ili cisto necije misljenje, a onda kao odgovor forumskog zbora najcesce dolazi taj famozni bit ce sve u redu, jer... valjda tako mora biti. Pa onda ni ne pitam nesto sto bih, eventualno pitala.

[flopica]

evo, litala je to pogodila u srž! i kad nju pročitam, mogu točno zamisliti mamu (a čitam je već jako dugo, i kad je pisala o tome koliko je znala biti očajna da bi ponekad plakala skuopa sa svojom malom djecom, to mi se posebno urezalo ) koja je samo mama. koja zna biti i umorna i iscrpljena i ljuta i zabrinuta.
ali u svakoj njenoj rečenici se ogleda ljubav, ta energija što pokreće, koja te čini moćnom. i kad pomisliš da više ne možeš, uspiješ!

tako da ja nisam stekla nikakav dojam neke happy family koja stvori brdo pametne slatke dječice, kojoj je super- uber lako podizati i odgajati klince i tako... nego sam uspjela vidjeti i sve one zafrkane stvari koje takvo mnogobrojno potomstvo nosi, jel. pa sam sve bliže zaključku da ljubav sama sigurno nije dovoljna, jerbo treba stvoriti svaki mjesec i adekvatnu prehranu, i platiti račune da je ptićima toplo, i poplaćati kojekakve aktivnosti i interese, da ne govorim o nekim nepredviđenim troškovima koji nas sve zateknu tu i tamo. zato se i sama ježim stava "lako ćemo", ako nemaš baš nikakve uvjete za pristojan život. sad, što su kome pristojni uvjeti, to je rastezljiv pojam, i o tome je već bilo riječi. meni je bitno da ja znam što su moji. ipak,ljubav je najvažnija sigurna sam, i kad vjeruješ i misliš pozitivno, sigurna sam da se i stvari po nekoj formuli počmu odvijati na najbolji mogući način. mislim da crnjak nikad nikome nije donio ništa dobroga. odatle taj stav da će sve biti dobro. što ne znači da će stvarno i biti. samo, o tome ću misliti sutra!

[Sani1612]

Mi na svu sreću nemamo financijskih problema, samo što smo pazili ali eto očito nedovoljno. I MM-u je to zasad samo plus, meni je nakon početnog šoka,već sad moja beba. I veselim joj se, kao što sam se veselila svoj svojoj djeci. Bit će sve dobro, jer odluku sam donijela. Ja to želim, a naći ću način da uspijem i budem sretna kao i do sad.

[Beti3]

To je "spirit", Sani1612, naći ćeš načina. Svi nađemo, kad hoćemo.

Ni ja nisam nikad napisala da je sve med i mlijeko, ma svašta bude, baš svašta. Pa što! Ja sam isto sretna.

Daleko sretnija nego da ih nisam rodila. Sigurna sam.

[Nena-Jabuka]

...
I još mali milijun stvari koje nema smisla objašnjavatai, shvatit ćeš o čemu govorim kad rodiš bar jedno svoje.

prvo dijete preokrene postojeći svijet jer se solo i duo igra pretvori u potpunu posvećenost potrebama novog bića. Kasnije se drugo (i treće, i dalje) samo uključe u već razrađen sistem.

[Vrijeska]

trenutna situacija - lagana katastrofa

nema se vremena, nema se love, hodaju zmazani jer je sva roba u ormaru neizglačana (štedila sam struju i nisam palila sušilicu; škrta sa za platiti čistilicu...);

volim svoj posao, ali samo produljila porodiljni i malo radim od kuće - umorna sam, živčana... MM-a nema po cijele dane doma, dođe uglavnom prije njihovog spavanja... da mi ih je nekome posuditi na dan-dva da se naspavam

dok imaš samo jedno uvališ ga nekome, dvoje još može, ali za troje nema baš previše zainteresiranih

Ja ću samu sebe citirati
I dalje je ovako, ali naša ljubav je iznad svega.

Zavisi iz kojeg kuta gledaš. Sve je u redu, nije sve u redu... Ali što je to red?! Svatko ima svoje kriterije. Moji se sve više spuštaju, tako da slobodno mogu reći - u redu je, i bit će u redu.

Pokatkada mi se čni da ljudi misle da je 3 ili više djece ne znam kakav poduhvat...

[Nena-Jabuka]

U mom potpisu zato i stoji "šaka suza, vrića smija" -to je život

[eris]

Kad kreneš studirati, ne kažeš sebi(bar ja nisam): jao 35 ispita za položiti, pristupni, vježbe, kolokviji, diplomski, zaposlenje. Nego, moliš Boga da položiš prijemni i da te prime. Onda se nadaš da ćeš položiti prvi ispit i dat prvi uslov. Kad si na kraju razmišljaš o apsolventkom stažu i diplomskom. I ne gledaš stvari kroz novac. treba mi 70 hilajda eura da završim, već skromno, za početak, treba mi 700eura za upis i 800 za knjige. Malo pomalo. I tako otkrivaš stvari, sa draži i iščekivanjem. nešto slično je i sa djecom, polako, da uspijemo, a uspijeh se mjeri svaki dan ne na kraju 7. godine, ili 18. ili 25. Sve što je danas to je bitno, i loše i dobro, svemu sutra se radujemo. I super nam je. Sinoć je grmilo, i probudila sam se a svi kod nas, beba je iskočila iz krevetića, a dvoje velikih je došlo. Osjetih da mi je tijesno, a onda kad ih pogledah, osjetih kako mi je sve u stvari široko. Pa ja sam stvorena da spavam na dasci koja iviči moj krevet. To sam ja htjela. I ni za čiju "udobnost" se ne bih mijenjala.

[eris]

U mom potpisu zato i stoji "šaka suza, vrića smija" -to je život

E sviđa mi se tvoj potpis, što više plačemo sve se glasnije i grlenije smijemo.

[AndrejaMa]

Kad kreneš studirati, ne kažeš sebi(bar ja nisam): jao 35 ispita za položiti, pristupni, vježbe, kolokviji, diplomski, zaposlenje. Nego, moliš Boga da položiš prijemni i da te prime. Onda se nadaš da ćeš položiti prvi ispit i dat prvi uslov. Kad si na kraju razmišljaš o apsolventkom stažu i diplomskom. I ne gledaš stvari kroz novac. treba mi 70 hilajda eura da završim, već skromno, za početak, treba mi 700eura za upis i 800 za knjige. Malo pomalo. I tako otkrivaš stvari, sa draži i iščekivanjem. nešto slično je i sa djecom, polako, da uspijemo, a uspijeh se mjeri svaki dan ne na kraju 7. godine, ili 18. ili 25. Sve što je danas to je bitno, i loše i dobro, svemu sutra se radujemo. I super nam je. Sinoć je grmilo, i probudila sam se a svi kod nas, beba je iskočila iz krevetića, a dvoje velikih je došlo. Osjetih da mi je tijesno, a onda kad ih pogledah, osjetih kako mi je sve u stvari široko. Pa ja sam stvorena da spavam na dasci koja iviči moj krevet. To sam ja htjela. I ni za čiju "udobnost" se ne bih mijenjala.

...

[Nena-Jabuka]

Kad kreneš studirati, ne kažeš sebi(bar ja nisam): jao 35 ispita za položiti, pristupni, vježbe, kolokviji, diplomski, zaposlenje. Nego, moliš Boga da položiš prijemni i da te prime. Onda se nadaš da ćeš položiti prvi ispit i dat prvi uslov. Kad si na kraju razmišljaš o apsolventkom stažu i diplomskom. I ne gledaš stvari kroz novac. treba mi 70 hilajda eura da završim, već skromno, za početak, treba mi 700eura za upis i 800 za knjige. Malo pomalo. I tako otkrivaš stvari, sa draži i iščekivanjem. nešto slično je i sa djecom, polako, da uspijemo, a uspijeh se mjeri svaki dan ne na kraju 7. godine, ili 18. ili 25. Sve što je danas to je bitno, i loše i dobro, svemu sutra se radujemo. I super nam je. Sinoć je grmilo, i probudila sam se a svi kod nas, beba je iskočila iz krevetića, a dvoje velikih je došlo. Osjetih da mi je tijesno, a onda kad ih pogledah, osjetih kako mi je sve u stvari široko. Pa ja sam stvorena da spavam na dasci koja iviči moj krevet. To sam ja htjela. I ni za čiju "udobnost" se ne bih mijenjala.

Super objašnjenje i usporedba. Završiti fakultet (ili nešto drugo, šta si već si čovjek zacrta) jest racionalna odluka, ali gledajući samo racionalno i kalkulirajući, više je gubitaka i poteškoća nego uživancije, odmora...a opet znaš da ćeš izdržati i sve odguliti u hodu, step by step.

Tako je i s djecom, nitko zdrav, normalan, nesklon mazohizmu, ne bi sad išao potpisivati dokument - želim ne spavati noćima, tjednima, mjesecima, strahovati za djecu, imati manje prihode, staviti sebe u zapećak, svaki dan smišljati što skuhati, prati kakane guze, trčati od nemila do nedraga itd., itd.

Da nemamo i onaj instinktivni, emocionalni, iracionalni dio sebe, odavno bismo izumrli.

[Trina]

Kad kreneš studirati, ne kažeš sebi(bar ja nisam): jao 35 ispita za položiti, pristupni, vježbe, kolokviji, diplomski, zaposlenje. Nego, moliš Boga da položiš prijemni i da te prime. Onda se nadaš da ćeš položiti prvi ispit i dat prvi uslov. Kad si na kraju razmišljaš o apsolventkom stažu i diplomskom. I ne gledaš stvari kroz novac. treba mi 70 hilajda eura da završim, već skromno, za početak, treba mi 700eura za upis i 800 za knjige. Malo pomalo. I tako otkrivaš stvari, sa draži i iščekivanjem. nešto slično je i sa djecom, polako, da uspijemo, a uspijeh se mjeri svaki dan ne na kraju 7. godine, ili 18. ili 25. Sve što je danas to je bitno, i loše i dobro, svemu sutra se radujemo. I super nam je. Sinoć je grmilo, i probudila sam se a svi kod nas, beba je iskočila iz krevetića, a dvoje velikih je došlo. Osjetih da mi je tijesno, a onda kad ih pogledah, osjetih kako mi je sve u stvari široko. Pa ja sam stvorena da spavam na dasci koja iviči moj krevet. To sam ja htjela. I ni za čiju "udobnost" se ne bih mijenjala.

Super Eris!!

[marta]

Eris, savrseno si sve sažela.

[Vrijeska]

posebno ovo s krevetom

imamo king size krevet, ali bilo bi dobro da je još veći ...

[Vishnja]

tako da ja nisam stekla nikakav dojam neke happy family koja stvori brdo pametne slatke dječice, kojoj je super- uber lako podizati i odgajati klince i tako... nego sam uspjela vidjeti i sve one zafrkane stvari koje takvo mnogobrojno potomstvo nosi, jel. pa sam sve bliže zaključku da ljubav sama sigurno nije dovoljna, jerbo treba stvoriti svaki mjesec i adekvatnu prehranu, i platiti račune da je ptićima toplo, i poplaćati kojekakve aktivnosti i interese, da ne govorim o nekim nepredviđenim troškovima koji nas sve zateknu tu i tamo. zato se i sama ježim stava "lako ćemo", ako nemaš baš nikakve uvjete za pristojan život. sad, što su kome pristojni uvjeti, to je rastezljiv pojam, i o tome je već bilo riječi. meni je bitno da ja znam što su moji. ipak,ljubav je najvažnija sigurna sam, i kad vjeruješ i misliš pozitivno, sigurna sam da se i stvari po nekoj formuli počmu odvijati na najbolji mogući način. mislim da crnjak nikad nikome nije donio ništa dobroga. odatle taj stav da će sve biti dobro. što ne znači da će stvarno i biti. samo, o tome ću misliti sutra!

X

[zjuric27]

Imam dvoje djece i žarko bi željela još jedno.Uopće ne razmišljam kako bi to sve skupa izgledalo za razliku od moga supruga koji ne želi ni čuti za treće dijete.Financijski dobro stojimo a i stan nam je dovoljno velik ali on smatra da je sad vrijeme da ja i on sad malo uživamo.Ion misli da se nećemo moći posvetiti dovoljno dijeci iako sam ja u kući i neradim.Izrazito je protiv a ja tako želim još jedno dijete.

[ana.m]

Ajme, koje su moje misli bile kad sam ostala trudna po treži put neplanirano....Ali jedno je bilo sigurno! Odmah sam voljela tu malu mrvu, nisam mogla dozvoliti da joj se nešto desi jer sam ja bila neoprezna. I kako da joj ne dozvolim da živi, kako da to bude pravedno prema njoj, ako su njeni brat i sestra imali šansu samo zato jer su došli kad smo mi to planirali!
A onda kad se rodila, kako su cure već napisale i opisale, sve nekako ide svojim tokom, ima boljih i lošijih dana. Sve se riješava u hodu i kada za to dođe vrijeme.
Ali sve nadjača sreća i ljubav na kraju! I nikako ne mogu zamisliti da nije tu s nama.

[ana.m]

E da, najčešće sam sama s njima, na moru sam 10 dana bila sama s njima, ljudima je to kako netko reče, gore nego nuklearna fizika.
Na plaži je bila jedna mama sa sinom i s njom na plaži su bili i njeni roditelji, svi su skakali oko malog, nitko od njih se skoro odmorio nije, posunčao, malo bi se okupali na smjene.
Dok sam se ja s njih troje i okupala i odmorila i uživala. I ajde, mogu prihvatiti da netko pravi drame oko brige za jedno dijete (ja kad sam s jednim ne znam kud bih sa sobom, sve mi nekako onako, kao da sam pale sam na svijetu), ali me živcira kad mi se krenu čuditi da kako ja to mogu, da kako meni to nije teško, da kako se ja to usudim....
Gledam i svoju susjedu. Isto ima jedno! I još je na porodiljnom. I stalno kuka, stalno joj je teško, često da malu na čuvanje bakama da se odmori. Ok, njeno pravo, ali...
I majke mi da Janko nije toliko zahtjevno dijete, ja bih bila bez brige i pameti...

[Ninči]

Evo i nas na ovoj temi...

Imam ih troje- kćerkica je 3 godine i 2 mjeseca, pa sin- godinu i pol i opet sin- 6 mjeseci. Jedno veeeeeeeliko veselje

Trećeg sina stvarno nismo planirali, nego smo se malo zaigrali i jednostavno sam ostala trudna. Ali, kao što netko reče-on mi je najbolje što mi se u životu dogodilo-kao, uostalom, i moje drugo dvoje djece
Kod nas je situacija takva da su nam roditelji 200 km daleko od nas i nemam nikoga koga mogu pozvati u kriznim situacijama....npr. kada trebam sa njih dvoje otići pedijatru, kada bismo MM i ja rado otišli na rođendan kod prijatelja koji nemaju djece, kada MM radi do 19 sati i poželim samo da mi mlađeg netko pronosa na pola sata da se meni odmore ruke....itd.

To je ono što mi fali...ali falilo bi mi jednako i da imam jedno i da imam troje...

Što se tiče našeg dana-imamo već općeprihvaćenu rutinu i toga se pokušavamo što vjernije držati. Čim izađemo iz neke rutine, nastaje kaos...tako da je moj najvažniji zadatak paziti na rutinu. Kada se rutina poštuje, mogu vam reći da su dani uživancija.
Nije mi prenaporno...s nekim se stvarima stvarno ne preopterećujem...ali ne otkad imam 3. dijete, nego još otkad sam rodila svoje prvo. Npr. ne opterećujem se ako ne stignem skuhati ručak...skuhat ću onda večeru...nekad skuham danas za sutra....nekad jedemo što nađemo u frižideru...otvoreni smo za sve opcije!
O čišćenju kuće neću ni počinjati....obično je to jednom tjedno pošteno čišćenje u terminu kad je MM kod kuće...nešta i on pomogne i tako.

Meni je recimo zanimljivo kad dođemo na par dana kod mojih i MM-ovih staraca...pa nas puna kuća i od njih troje svi premoreni i padaju s nogu Pa se onda počnu čuditi kako ja to preživim uopće Ali tu je u pitanju ona rutina koju imaju kod kuće kad su sami s nama, a kod baki i djedova se to izgubi.
Ono što nikome uistinu nije jasno je to kako sam mogla 3.dijete naviknuti na ruke...ali ja ga nisam navikla, nego je rođen naviknut. Samo ga nisam odvikla.

Iskreno...ne kužim kako se čovjek ne posveti svoj djeci isto? Moji svi traže svoje i ja sve te potrebe jednostavno moram zadovoljiti. Pa mi kažu kad ih presvlačim ili hranim ili se igramo da su "kao na pokretnoj traci"...još kad tu ubrojimo i MM-a-kao da imam 4 djece

Eto, nije strašno. Na sve se živ čovjek navikne. A ima i ona dobra stara da "Bog uvijek da onoliko koliko možeš podnijeti". Znam da zvuči kao kliše, ali tko ne proba, ni ne uvjeri se da je tako.

[litala]

ninci

tebi je fizicki puno zahtjevnije nego je meni i s cetvero ikad bilo. troje djece u tri godine je drasticno drugacije nego troje u pet godina...

[ivanas]

Kao novopečena mama troje djece mogu samo reći nakon ovih prvih par dana da mi nije ništa teže nego s dvoje nego samo veselije, i da nam je naše treće dijete nekako sve zaokružilo i sve je na svm mjestu i nikad nisam bila sretnija.

[MarijaP]

Kao novopečena mama troje djece mogu samo reći nakon ovih prvih par dana da mi nije ništa teže nego s dvoje nego samo veselije, i da nam je naše treće dijete nekako sve zaokružilo i sve je na svm mjestu i nikad nisam bila sretnija.

Čestitam na trećem

Meni je treći došao kao odmor

I nas je troje u tri godine. Meni je bilo užasno teško pred kraj trudnoće jer sam se jedva kretala, ali je sve sad došlo na svoje pa dan prođe čisto ok. Samo nas bolesti polome.

[flopica]

opet sam došla malo viriti iz prikrajka

[zjuric27]

Kaae,kad čitam tvoje postove koda vidim sebe dok nisam rodila.Neznam zašto ali uvijek sam govorila da ću imati samo jedno dijete,da je to sasvim dovoljno,mogu slobodno reći da sam se čudila ženama koje imaju troje ili više dijece u smislu pa šta im to treba,jednostavno onda nisam razumila.Rodila sam svoje prvo dijete i istina okrenuo mi se život skroz.Koliko sam god bila sretna toliko se ispočetka i nisam nešto snalazila,previše brige i straha,neprospavanih noći prevelika ukoćenost,više nisi sam imaš kraj sebe jedno pedivno biće o kojem moraš brinuti.Mislila sam to je to i da sigurno neću više imati dijece.Prošlo je tri godine i ostala sam trudna planirano.Nemogu opisati osjećaj opuštenosti kad sam rodila i lakoću s kojom sam sve radila sad već s dvoje dijece šta malo izgleda nelogićno ali puno mi je lakše s dvoje.Onaj osjećaj koji ima majka kad joj je s dijecom sve u redu,nakon najnapornijeg dana kad ih uspavaš ti si najsretniji na svijetu šta ih imaš i iskreno nadam se da ću imati još dijece pa koliko god bilo teško nije uvijek lako ali one su moja radost i tuga i sreća jednostavno moj su život dio mene i moga supruga.

[Ninči]

ninci

tebi je fizicki puno zahtjevnije nego je meni i s cetvero ikad bilo. troje djece u tri godine je drasticno drugacije nego troje u pet godina...

Ma nije, isto je to! Znaš kako kažu- malo dijete-mala briga, veliko dijete-velika briga! Tek me puberteta strah! Kad ih troje odjednom uđe u pubertet, poželit ću se vratiti u ove dane!

MarijaP-dobro kažeš! I meni je treći došao kao odmor...raspadala sam se na kraju trudnoće+ još što sam non-stop nosala ovo drugo dvoje, ponekad i zajedno.