pitanja za sve koji imaju troje (i više :-) ) djece

[Lutonjica]

ma ninči vraga je isto
meni je razlika među djecom po 4 godine, i to mi je fakat olakšavajuća okolnost. evo najstarija mijenja pelenu kad treba, može ga odnijeti od točke A do točke B, nekoliko puta ga je već uspavala nunajući ga u svojim rukama...
obje ga mogu zabavljati dok ja recimo skuham ručak ili otuširam se.
pa onda kad mi treba mira jer je maleni histeričan/ pospan/ gladan njih dvije se i po sat-dva igraju same bez da nam smetaju
ili ako su gladne/žedne - sasvim same mogu si napraviti sendvič, natočiti vode, oprati voće
ova starija može obrisati guzu mlađoj, ili joj oprati kosu,...
...
sve su to stvari koje ovak malo glupo zvuče, ali svi koji imaju više djece znaju koliko ti znači da netko može nosati vrišteću bebu na rukama dok si ti na wc-u ili miješaš griz na mlijeku

[Nena-Jabuka]

u pravu si, Lutonjica, meni jako puno znači kad ovoj starijoj, od skoro 10 god. mogu reći- pričuvaj seku, i znati da mala seka neće uz stariju seku čuvaricu moći doći ni do utičnice niti će se uvaliti u kakvu vodu i sličnu glupost napraviti (vrlo je živahna i nepouzdana)

[Ninči]

Eh, Lutonjica, to je ono što meni fali! Nekad im dođe žuta minuta pa vrište svi u isti tren- starija bi vode, srednji je gladan, a maleni pospan...a ja ne znam na koju bi stranu i u tim se trenutcima osjećam tako bespomoćno! Dođe mi da i ja počnem plakati s njima. Ali hajde, to je opet samo nekad...inače sve dobro funkcionira

[Lutonjica]

mogu mislit :/
ja bar curama mogu reći nek se srede, ili ih poslat van da prošeću pesa , ili im reći nek si same naprave to kaj traže od mene...

[Ninči]

Eh, kad ću ja svojima moći reći da prošetaju pse!

Ali hajde, nije tako strašno! Moram priznati da je ljepota Božja imati ih i kad ih gledam zajedno, baš mi dođe milo što su si tako blizu i godinama
Sad već postaje puno lakše jer najmanji postaje pomalo otporniji, a srednji sve više kuži pa su već zajedno na podu-moram ih gledati, ali ne moram visiti nad njima A sljedeće ljeto ću biti na konju! Ono tamo iza ljeto ću možda već gledati sa nostalgijom na ovo doba

[eris]

Svaku noć obiđem sve sobe, poljubim svu svoju djecu, navučem prekrivač, i zahvalim nebesimam na ovome što imam. Puno žena oko mene su trudne sa trećim, što me čini sretnom, jer mislim da sam i ja mali dio njihove inicijative. Polako sve dolazi na svoje, bebe je izašla iz anarhističke krize od 12-20 mjeseci, polako se privikavamo i na pubertet(već smo 2 godine u njemu), dječak je konačno shvatio školu kao dio svog života a ne nešto što je samo njega "potrefilo". Ide, ide, veselo, uzbudljivo, i evo slušajući Trinu, i mamaShe, opet se pojavi onaj drhtaj u stomaku kada se sjetim da možda(ostavit ću ipak možda) više nikada nikog roditi neću. Ili hoću?!

[a72]

pratim vas i malo mi je lakse nakon pocetnog soka ...

[In love]

Eh, Lutonjica, to je ono što meni fali! Nekad im dođe žuta minuta pa vrište svi u isti tren- starija bi vode, srednji je gladan, a maleni pospan...a ja ne znam na koju bi stranu i u tim se trenutcima osjećam tako bespomoćno! Dođe mi da i ja počnem plakati s njima. Ali hajde, to je opet samo nekad...inače sve dobro funkcionira

Uh, Ninči, nije ti lako... Kad se ja sjetim te prve godine i pol (naš zadnji je bio baš ultra naporno dijete) onda vjerujem u ono - majke mogu sve. Još mi i muža baš i nema, nisu bili u vrtiću...Ahhh. Ali eto...

Trenutno smo iz "najgoreg", najmanji se malo primirio (čitaj ne dere se više po cijele dane i želi sam hodati te se koji put čak i sam ili sa bratom i sestrom malo zaigra) i trenutno nam je baš super ... Najstarija je krenula u školu, srednji u vrtć, tamo će i najmanji poslije nove godine. Mislim da je došlo vrijeme da ide mama u neke nove pobjede!

Baš je neki dan mm kometirao da nam je već pomalo dosadno, i da četvrto djete i nije tako strašno, he,he...

[Beti3]

pratim vas i malo mi je lakse nakon pocetnog soka ...

Sva sam se naježila. Ti si opet trudna! Prirodno! Ne kaže se uzalud da čovjek snuje...

Šok je, doživjela sam, ali na kraju, sve mi se posložilo, kao da nam je baš trebala i ta cura, falila da zaokružimo obitelj.

Čestitam ti. Hrabro i bit će to OK.

[MarijaP]

pratim vas i malo mi je lakse nakon pocetnog soka ...

Čestitam!

[a72]

hvala vam , zaista smo zbunjeni i u soku...najpozitivnijem

[a72]

pitala bih jos winnericu (vidim da nam je slicna razlika medju djecom), i druge meme koje imaju jedno veliko, pa onda kasnije malene , kako je to veliko dijete prihvatilo tu vijest?
moja cura je vijest o dolasku prve bebe sa odusevljenjem docekala jer je vec znala koliko se mucimo sa tretmanim itd...nisam bas sigurna da ce tako biti i sad, vec je uveliko u pubertetu, i kad bi joj ovaj maleni dosadio ponekad bih joj rekla u sali kako bi ti bilo da ih ima jos- na to bi mi odgovarala kolutanjem ociju, i onim uffffff.... vec imam tremu kako ce ona to prihvatiti...i jako me brine to koliko cu imati vremena za njih dvoje pored bebe...
(a jos nisam bila ni na prvom pregledu, nadam se da ce sve biti dobro)

[MarijaP]

Moji su jedno drugom do uha pa ti nemam iskustvo, ali prvoj mozes slobodno reci da je njenim "patnjama" dosao kraj jer ce sad drugi imati nekog drugog za gnjaviti.
Udruzit ce se drugi i treci vrlo brzo i bit ce vam super.
Zamoli kcer za pomoc oko prilagodbe drugog prinovi. On ce vjerojatno ponavljati ono sta vidi od seke pa ako ona pokaze odusevljenje, bude i on.

[Cheerilee]

Ja mogu sa svoje strane odgovoriti; imala sam 11 g kad je mama rodila sestru, brat je imao 13g.....
Mi smo bili oduševljeni vijescu, isto tako i brigom o sestri (mama ju je od prvog dana samo dojila, sve ostalo sam ja radila i uzivala.....)......

[winnerica]

pitala bih jos winnericu (vidim da nam je slicna razlika medju djecom), i druge meme koje imaju jedno veliko, pa onda kasnije malene , kako je to veliko dijete prihvatilo tu vijest?
moja cura je vijest o dolasku prve bebe sa odusevljenjem docekala jer je vec znala koliko se mucimo sa tretmanim itd...nisam bas sigurna da ce tako biti i sad, vec je uveliko u pubertetu, i kad bi joj ovaj maleni dosadio ponekad bih joj rekla u sali kako bi ti bilo da ih ima jos- na to bi mi odgovarala kolutanjem ociju, i onim uffffff.... vec imam tremu kako ce ona to prihvatiti...i jako me brine to koliko cu imati vremena za njih dvoje pored bebe...
(a jos nisam bila ni na prvom pregledu, nadam se da ce sve biti dobro)

Tu sam!
Ovak; mi smo dugo godina bili samo na jednom djetetu i ja sam se već pomirila s tim da imamo samo njega (o.k. je mi srce zaigralo kad su mi frendice rađale prvo, pa drugo, pa gdje god sam vidjela bebu i sl.) ali, mm i ja smo živjeli dugo godina odvojeno, tj. ja s djetetom u Zg., a on je bio izvan RH gdje je radio. Zapravo sam bila samohrana majka sa financijskom sigurnošću i mužem na daljinski... Eh, kad se čovjek vratio doma bili smo mirni par godina i onda je on prvi odvalio da bi mi mogli imati još djece, ja sam ti draga skoro pala u nesvjest na to (ali doslovno) i rekla sam da će biti velika dobna razlika među djecom (toga sam se užasavala uvijek jer je moj brat stariji 10 g.) i tsl. Međutim, pitali smo sina što on kaže na to (očekivala sam da će nas popljuvati tada 12 godišnjak), a on je bio o d u š e v lj e n!!!! Rekao je da će to dijete (ako ga bude) popuniti prazninu u njegovom životu! Istina Bog, nikad nije rekao da ima prazninu u životu, očito da je! I tako, on ti sve pomaže oko mame trudnice, pa po kući usisava, prenosi namještaj, seki sastavlja svoj kinderbet, bira ime i tsl. Jedva je dočekao da se L. rodi, baš je ono pravi veliki brat... Nakon 17 mj. sam rodila i Z., on je već znao postupak sav i s pupkom i s kupanjem, ko tata mata... Iako moram priznati da se iznenadio s 3. trudnoćom - reakcija je bila suze radosnice jer je mislio da mu trebam reći da imam rak (vidio je da mi kosa pada, pa je to pomislio i nije se usudio pitati me). Kad sam bila u rodilištu preuzeo je skoro potpunu brigu oko L. na 3 dana (sve osim prematanja i kuhanja), uspavljivao ju, tješio, igrao se s njom, čuvao je dok je mm bio na poslu, vodio u šetnju, išao u dućan, čistio kuću, usisavao, zalijevao cvijeće... Zapravo je zlatni, vidim to tek kad stavim ovako sve na hrpu, totalno nesebičan i požrtvovan! Evo jedne šale: na blagajni Interspara (bili smo I. i ja sami) jedna beba od cca 12 mj. se zagledala u njega, a on mi kaže: mama, mali me skužio da znam s bebama!

Je da one njemu dojade jer su male, je da mu se neki put neda iznjeti smeće van kad ga tražim, je da mu se neki put neda ići u dućan, školu... Mm i ja smo uvijek svjesni da smo djecu rodili sebi, a ne njemu, da je on mlad i da sam traži još svoj životni put. Međutim, uvijek i njemu u našim malim noćnim razgovorima govorim kako će imati u sestrama podršku, kako će imati kod koga doći, a i one isto tako. Važno mi je da on ima svoj mir za učenje i odmor, te mir noću (na to mislim da je važno obratiti pažnju). Isto tako gledam da svakih par dana on i ja idemo nekud sami (makar u dućan), ili mm ide s njim. Tu se malo ispričamo na miru, saznam što mu se mota po glavi i tsl.
Draga a72, sretno!

[a72]

winnerica, bas ti hvala , divan ti je sin, ovako kako opisujes pa to je jedno zlato !
Moja cura, je isto dobro dijete, cak predobro, na svim poljima je uspjesna itd, nije sebicna, ali sa malim se hoce poigrati, mogu negdje na kratko otici kad su sami itd, ali bas da ce ga prati, presvuci , pa i nahraniti to se jos nije desilo...citam druge mame kako ta veca djeca pomazu, kod mene taj dio steka. Ili je nisam naucila, ili ona nije taj tip.
moja mama je rodila sestru kad sam ja imala 11, tad je na 3. dijete bilo 6 mj porodiljnog, isla je raditi, ja sam seku cuvala, presvlacila, uspavljivala i sve sto bebi treba , kod moje toga nema...ni ne trazimm sada pomoc, ali svakako ce mi kasnije trebati. kako da je naucim , i kako da sama pozeli biti dio toga?

[winnerica]

A72 nemoj je forsirati, nek sama to poželi i počne raditi (ak bude htjela). Evo, ja sam upravo iskrcala 1900 kn sinu za djelove za PC koji si sam nadograđuje, odvela ga na kolače i kavicu, porazgovarali, nasmijali se... Moraš i njoj ispuh ostaviti, nešto što nju zanima dati i tsl.
Sve to bude sjelo na svoje...

[casa]

a72, moj najstariji je imao 8 godina kad se rodio drugi, i to u nešto kompliciranijoj situaciji budući je on iz mog prvog braka. Bracu je odmah zdušno prihvatio, ali kad sam ja nakon 4 mjesece opet ostala trudna i mm i ja mu to rekli to mu se njegovim riječima Čini mi se da je to malo previše beba u tako malo vremena. No, kako sam ja bila trudnija, a mm je bio često na putu tako je on sve više prihvaćao tu bebicu u trbuhu. Dok se maleni rodio već ga je jaaako zavolio. Pomaže oko svega, baš oko svega, ali voli da mu se kaže molim i hvala. Uvijek je volio pomagati po kući pa tako i s bebačima. I vremena ćeš sigurno imati manje samo za njega, no on će imati više pažnje od bebča. I ja mislim da to kako moja dva mlađa od dvije i jedne godine obožavaju svog velikog brata da je to vanserijski. I veliki brat naravno cvate, a ova dvojica plaze za njim posvuda. Vidjet ćeš da starijem djetetu puno znači ta ogromna i bezrezervna ljubav mlađih.

[ana.m]

a72, moj najstariji je imao 8 godina kad se rodio drugi, i to u nešto kompliciranijoj situaciji budući je on iz mog prvog braka. Bracu je odmah zdušno prihvatio, ali kad sam ja nakon 4 mjesece opet ostala trudna i mm i ja mu to rekli to mu se njegovim riječima Čini mi se da je to malo previše beba u tako malo vremena. No, kako sam ja bila trudnija, a mm je bio često na putu tako je on sve više prihvaćao tu bebicu u trbuhu. Dok se maleni rodio već ga je jaaako zavolio. Pomaže oko svega, baš oko svega, ali voli da mu se kaže molim i hvala. Uvijek je volio pomagati po kući pa tako i s bebačima. I vremena ćeš sigurno imati manje samo za njega, no on će imati više pažnje od bebča. I ja mislim da to kako moja dva mlađa od dvije i jedne godine obožavaju svog velikog brata da je to vanserijski. I veliki brat naravno cvate, a ova dvojica plaze za njim posvuda. Vidjet ćeš da starijem djetetu puno znači ta ogromna i bezrezervna ljubav mlađih.

Hahaha, zakooooon! Super klinac!

[eris]

Slažem se sa Winnericom o pružanju malo vremena samo za Nju/njega. Ja sam, nakon što se rodilo trće, sva sretna stalno insistirala da svi idemo skupa, sve troje djece. Ispočetka je bilo ok, ali kao je mala rsla, postala je i zhatjevnija, po parkićima, dućanima, ulici. Na kraju mi je najstarija kći jasno i glsano rekla da hoće da idemo ona i ja same, što je u prvi mah meni izgledalo kao vrhunac sebičnosti. Ali jednom mi je klinulo, kada sam bila na sladoledu sa prijateljicom, ona, i ja, i mojih dvoje mlađih, i ja kobajagi slušam nju, a jednim okom pratim šta ovo dvoje rade. Onda mi se prijateljica u jednom trenu ušutila, a da ja to nisam ni primjetila. Čak mi je rekla u šali da ja nju uopšte i ne slušam. tada sam skontala da često ne slušam ni najstraiju karj ovih dvoje razigranih, i da njoj nedostaje mama koju je imala samo za sebe punih 7 godina. Otada se trudim sa svaki djetetom biti nasamo bar malo vremena, pričati samo sa njima, zezati se ili raditi neke stvari.

[a72]

sve ste mame zakon! svaka cast, od svake lijepi savjeti i ja sam shvatila da ne treba zakinuti najstarije, pogotovo kad beba dodje tad su najranjiviji, ali kako vrijeme prolazi i kad shvate da nisu na gubitku da onda sve dodje na svoje... cerka je dugo bila jedinica, 11 godina, i nikad nije pokazivala znake sebicnosti , u drustvu ni kod kuce i svi su je hvalili zbog toga , ali kako je bebac dosao ja primjecujem , nije to sebicnost ni ljubomora, ali jeste nesto izmedju. bas ne znam kako ce reagovati na ovu vijest- jos joj nismo rekli...

[June]

Mi smo planirali drugo, pa smo dobili odmah i treće gratis.

Stariji će uskoro 6 godina, a blizanci su 17 mj, razlika je 4 i pol godine. Uvijek kažem da nam je jako lijepo i da uživamo, ali je isto tako i naporno.

U našoj situaciji je trenutno neminovno da je stariji sada više sa strane, jer je fizički nemoguće odmah doći k njemu kada me treba za nešto, jer je jedan taman na pola skinut za presvlačenje, dok me drugi drži za nogu i plače jer je već gladan. Inače ih je jako dobro prihvatio. Od početka je pomagao, dodavao što je trebalo. Baš im je neki dan sam donio čašu s vodom i slamčice i dao im da popiju, navečer kada ide spavat uvijek dođe i da im puse ili jednom je uzeo jednog za ruku, odveo ga do drveta, stavio mu ruku na drvo i objašnjavao da je to kora. S, druge strane njih dvoje kada ga čuju da dolazi odmah trče prema vratima, dragaju ga, iako to više ispadne kao lagano lupanje po njegovoj glavi, ali on se samo smijulji na to ili mu nose tenisice kada idemo van. Znaju se jako lijepo igrati zajedno, ali isto tako se i znaju čačkat, grist, gurat, otimat - najbolje je kad im stariji uzme nešto, plastičnu posudicu, jer baš bi ju on sad imao, a oni urlaju jer prvo su se međusobno otimali za to, a sada im je to i on još uzeo.

Putovanja - sjećam se koliko me je bilo strah kao ćemo to. Nije uopće lagano, ali uspjeli smo otići na more, imali su god dana, svaki drugi mjesec idemo kod mojih, dva sata vožnje... Malene treba stempirat da su nahranjeni, presvučeni i spremni za spavanje, a starijeg, ako ne spava, namirit da ima sve što mu je potrebno, jer ako stanemo, neminovno se jedan od malenih budi. Tako da to između ostalog najčešće znači igranje kaladonta već kad ti i ovak mozak jedva funkcionira.

Dobra organizacija puno pomaže, jer dobijemo barem malo na vremenu koje uvijek fali. Tako da sušilica i perilica rublja, kao i koji put naručena pizza ili burek iz pekare puno znači. Odustala sam od onoga bit će kasnije lakše, jer u svakom razdoblju ima lakših i težih stvari, jer u protivnom stalno očekujem kako će doći to lakše, a ono nikako da dođe. Tako sam jedva čekala da prohodaju, a sada ih treba poloviti kad svaki krene na svoju stranu ili da se stariji sam kupa bez da ga pazim, ali je zato sad cijela kupaona mokra.

Svaki dan je pun izazova, novih stvari i prilagodbe za sve nas. Uz sve mrvice po podu, razvučen usisavač, porazbacane igračke ili cipele koje nisu na mjestu, ipak je važnije da imamo jedni druge, da nas može netko nasmijati iako smo već umorni i da možemo uživati jer zaista imamo sve što nam treba.