Evo, uspjeli smo se odlijepiti od ležanja po podu i wc-školjke, iako, glavni obrok su i dalje štapići, riža i mrkva . I mališa je bolje, iako kakica je još uvijek više proljev nego nešto drugo, no tu su probiotici, pa će biti bolje. Hvala svima na savjetima (od homeopatije do "vađenja" iz jaslica). Uspjeli smo skombinirati svi po neke slobodne dane i godišnji, da ga ostavimo sad dva i pol tjedna doma, čisto da dođe malo sebi, već je dosta i smršavio, nikako da skupi "5 zdravih" dana.

A nakon toga još ne znam što ćemo. Prvo da svi dođemo malo sebi, pa ću vidjeti, ako ne ide - ne ide. Tražit ćemo tetu, ili nagovarat baku da joj mi dajemo plaću i mirovinsko (bilo bi mi isto ko i teta čuvalica, a opet je to naša baka, a ne netko skroz nepoznat). Ili probati možda s par mjeseci neplaćenog... nešto ću smisliti već. A možda nam napokon krene i na bolje.


A razmišljam si i... kako se državi "isplati" imati toliko bolesne male djece? Ajde, većinu ljekova kupujemo (lupocet, fiziološku, morsku vodu, rehidromix, probitik, sirup ovaj-onaj...)... ali nešto dobiješ i na recept. Pa sva ta silna bolovanja. Dobro, max je 4200kn, ali dosta ljudi ima i niže plaće i dobiju 100%. A koliko dobiješ, ako si 3 tjedna na bolovanju - to se od nekud treba izvući. Pa ako ta djeca budu i općenito boležljivija, osjetljivija - još više opterećuješ zdravstveni sustav. Mislim, naravno da je najveća stvar u svemu tome da dijete (a i roditelji) ne budu bolesni... ali, ako gledam "globalno" - može li se smisliti neki "humaniji" pristup za tu dječicu - da se te (pretpostavljam silne) naknade za bolovanja i lijekove, usmjere u neke naknade koje bi omogućavale mamama da budu doma i duže od godinu dana ako to žele, da rade 4 sata, da grupe u vrtićima budu manje, da postoje neke educirane i, zašto ne i nešto subvencionirane tete čuvalice... a joj, sori. Ja zabrijala. Zaboravila sam di ono živimo. Hrvatska. Krađa. Lopovluk. Privatni interesi. Korupcija. Divlji kapitalizam. Sori, zabrijala sam malo .