Nerazumijevanje prijateljica bez djece

[zhabica]

ali od prijatelja trebaš valjda podršku, razumijevanje, utjehu i sl.

x i to je ključ svega i rješenje tvog problema.

Netko tko ti ovo pruža je prijatelj.
Netko tko ti ovo ne pruža ti nije prijatelj. Točka.

Bilo je vrijeme kad ti je pasalo njeno društvo, kad ste se druzile i bilo vam je lijpo.

Sad je doslo neko vrijeme u kojem se izgleda potpuno razilazite.

Čini mi se da ona neke svoje frustracije liječi na sebi, a bit u takvoj poziciji tebi zaista nije potrebno.

Nemoj se osijećat ružno jer zelis izac iz takvg odnosa.

Nju ne mozes promijenit, ne mozes izlijecit njene frustracije ni probleme, to mora ona sama ako ih je uopce svjesna i ako ista zeli promjenit.

Mail koji joj posaljes moze eventualno bit izvor dodatnih problema, rasprava i tenzija, pa razisli sto time zelis postic, hoce li ona uvidjet sto joj zelis kazat i hoce li ista promjeniti ili ce krenut u napad prema tebi? Dovoljno ju poznajes da bi mogla procjenit sto ce od ovoga bit i jel tebi ista od toga treba u zivotu? Posebno s obzirom na novu trudnocu, jel ti se isplati zivcirat zbog svega ili ti je lakse pustit da odnos "umre prirodnom smrcu" tj da ne forsiras i pustit da se udaljite do kraja jer je to udaljavanje vec pocelo.

Čestitam na novoj trudnoci!

[larmama]

Nailazite li vi na taj problem, da vas prijateljice koje nemaju djece ne kuže da nemate toliko slobodnog vrimena i da ništa ne možete planirati, već se miriti po ditetu?

moja najbolja prijateljica nije mogla sve to skužiti dok se nije našla u sličnoj situaciji , sad ni u kino ne može zbog svoga psića

[mala-vila]

ja imam jako malo prijatelja od kad sam roditelj i to mi zapravo odgovara jer sam si tako napravila. poslije poroda sam postavila prioritete i ljude na mjesta na kojima mi odgovaraju. ko se nije snasao- široko mu polje
po prirodi sam vuk samotnjak i odgovara mi moj mir. uz to se ne vezem bas puno za nikoga pa kad netko i ode ne ostaje mi praznina i sl.
u biti vec 15 godina svako toliko napravim generalku u svom životu (ljudi, stvari...), ne volim da je oko mene "trula" energija, a sve što skuplja prašinu ili te cini nezadovoljnim je "trulo" i ide dalje od mene
spadam u one roditelje koji NE pricaju o svojoj djeci na kavama, osim ako netko bas ne pita pa kratko odgovorim i mijenjam temu. ne znam zasto bi nekoga zanimalo jel moja v. podrignula danas, oduševila se xxx, skočila u stranu i takve stvari. pa to su bedastoce za sve koji nisu mama, tata, baka, deda..., a pogotovo za ljude koji sami nisu roditelji

[Bubilo Bubich]

Hvala cure na savjetima, i čestitkama.

Kroz život se zbilja zbližuješ i udaljavaš s ljudima, i nekad imaš i zadržavaš super "odnos" i s ljudima s kojima se vidiš ili čuješ jednom ili dva put godišnje, a neki jednostavno "nestanu" iz tvog života. Ali malo je teško pustiti nekoga tko si nekad zvao "najboljom prijateljicom" (sad ju zovem "najstarijom prijateljicom" ), jedna ste drugoj vjenčane kume i sl., dobro ima napuštanja i takvih odnosa, ali nekako se još želim potruditi. Nije da nismo razgovarale, ali to nekako uvijek završi svađom ili nategnutom situacijom.

Nadala sam se da ćete mi dati i neku ideju gdje ja griješim, i u prvim mjesecima zbilja jesam pilala o dojenju, ali teško nam je jako išlo, pa čovjek traži podršku i ne očekuje "ne davi s tim, daj mu bočicu" (kasnije tek naučiš da takvu podršku trebaš tražiti više ovdje ).

I bila sam teška s izlascima (a imala i cico-ovisnika), pa sam stalno odgovarala na pitanja da ne razumije kako mi nije potrebno nešto drugo osim djeteta, da sam prije stalno izlazila na sve strane, sad se ne dam iz kuće... pa eto, ima nas svakakvih kad dijete dođe, neko poželi u kino nakon 2 mjeseca, neko nakon 2 godine .

Je li ona frustrirana? Ne znam, i mm kaže da joj izgleda nešto ne štima. Meni se samo čini da je ogorčena, u svom poslu se susreće s nekim situacijima problematičnih, razorenih i sl. obitelji i s djecom iz takvih obitelji, pa stalno nekako gleda kroz prizmu "kako su neki ljudi katastrofalni, što si dozvole u životu, pa ta jadna djeca, pa ona bi takvima dozvolila ovo ili ono" - ne priča mi o detaljima naravno jer ne smije i nije korektno, ali uvijek je tu neko prosuđivanje, moraliziranje, patroniziranje tih nekih "loših sudbina za koje su si ljudi sami krivi", i kao da takav odnos prenosi na sve oko sebe, sa svima i svakim o svemu razgovara na način "ja znam bolje od tebe i sad ću ti reći". S tim da ne odobravam niti takvo gledanje na te ljude, ali mogu shvatiti što ga potiče kod nje.

No, dobro, da vas ne davim, i nije fer iznositi samo "moje viđenje" i nabrajati "ovakva je - onakva je", želim se potruditi još malo. Naći ću vremena za nas bez malog, neću pričati o tome kako je kakao i spavao i pokušati još jednom. Iako je teško i izbjeći spominjanje djece i prilika za komentare (Je l sad spava cijelu noć? Ne. Pa kako, pa zašto, pa kako to, pa kako ovo...?). Možda da samo kažem: "Da, sad spava cijelu noć" .

Nekad se i zamislim čime sam ja prije zasipala svoje prijateljice s djecom, ali imam samo jednu koja ima dijete od 9 godina (ostale su u klubu do 3), i moram ju pitati za svoje bisere. Nikad mi nije sama rekla da sam ju maltretirala, a sigurno jesam .

[krumpiric]

kasno sam rodila djecu i mislim da sve moje prijateljice mogu se pohvaliti kakve sam im gluposti rekla, čak i savjetovala. ponekad mi to nabiju na nos i mislim da je to pravo prijateljstvo.
sramim se, naravno da se sramim svojih izjava a najviše se sramim što sam uspoređivala njihovu djecu (npr. erika spava sama, zašto ti uspavljuješ deu?).
zahvalna sam im što su mi povjerile svoju djecu na čuvanje i nikad nisu prigovarale ( čak i kad su djeca bila budna u ponoć, bojala po mojim leđima temperama, pojela veliku čokoladu sa mnom popla-pola i sl., ja sam jednostavn činila sve samo da ne zaplaču za roditeljima)

pa to je predivno, to što si radila za njih.