mi smo obitelj koja ne prakticira katoličanstvo. ja sam uvjerena ateistica (koja je godinama pokušavala biti vjernica i duhovna osoba, ali na kraju odustala i predala se stvarnom svijetu) a mm je svejedno. njegova obitelj je religiozna, mojima je to nevažno. nismo se oženili u crkvi i nismo krstili djecu jer je meni bilo važno da sebe i njih ne upisujemo u klub čija pravila ne poštujemo.
sad je naše djete postalo državno - upisali smo ga u prvi razred, i brinem se što će i kuda će za vrijeme vjeronauka. par mjeseci razgovaram s njim o tom problemu, mogućnosti da ga djeca zafrkavaju zbog toga i sl. on ne želi ići jer mu je to sve strano i nepoznato.
da li je netko od vas imao sličan problem?