Divim se tvojoj hrabrosti.

Meni je u tako ružnom sjećanju ostao veći dio Matijine prve godine. I tko to nije prošao može ovo tumačiti jadanjem, preseravanjem i sl.
Hormoni, nespavanje, usamljenost, velika promjena u svim aspektima života rezultirali su priličnom depresijom..
Mislila sam slično kao ti da sve mogu i stalno to pokušavala dokazati, na svoju štetu... Plakala sam gotovo na dnevnoj bazi kroz prvih oko 2 mjeseca, a znala sam imati ispade nezaustavljivog plača.. i ne baš razumijevanje okoline (jer što ja hoću... ja sam ipak stalno doma)..
Ne volim se toga ni sjetiti.. i mislim da žene zato o tome ni ne pišu rado. A dok si u depresivnim fazama niti imaš vremena niti volje za forum.
Kad razmišljam o nekoj budućoj trudnoći te prve godine se puno više bojim i od poroda i hrpe drugih mogućih problema...