Draga Darya
moja kćerka isto ima Aspergerov autizam pa ću ti pokušati dati par savjeta iz prve ruke.
Kao prvo ne predaji se i prihvati samu sebe takva kakva si, ti si ok vjeruj mi. I to sa ubijanjem skroz brzo zaboravi pomisli na ljude koji te vole, ti bi njima falila a na prvom mjestu svojoj djeci.

Za sad je najvažnije potražiti (stručnu) pomoć. Pitaj mamu, svekrvu, prijateljicu, susjedu... da li ti za početak mogu pomoći.
Najvažnije je da samu sebe organizuješ, napravi plan za taj i taj dan i njega se pridržavaj. Ali nikako samo plan napraviti u svojoj glavi, već sve lijepo korak po korak napisati do najmanjeg detalja. Sigurno ti je poznato da vam je jako važna vizuelna percepcija, pa kad to sve lijepo stoji "crno na bjelom" lakše ćeš se toga pridržavati. Možda će ti za početak biti malo smiješno, ali i humor je sastavni dio našeg života. Napiši u koliko sati treba da ustaneš, da spremiš sebe, djecu, da doručkujete, ručate, večerate...sva svakodnevna dešavanja. Moja kćerka ima plan na kojem piše u najmanji detalj sva jutarnja dešavanja, u koliko sati ustaje, pere zube, doručkuje, hrani kućne ljubimce, oblači se itd. Npr. na njenome planu stoji od 6.12 do 6.22 slušanje muzike (koja joj je ujutro jako važna) a da ne piše do kad, tu bi bio njenome danu negdje kraj jer bi ona muziku slušala do neiznemoglosti a ne do 6.22. Od 6.22,do 6.30 oblačenje cipela (nosi skoro samo starke pa joj dugo treba da sveže pertle) itd itd. Možda nekom smiješno, nama nije, nama omogučava normalan život. Njen plan je napravila njena psihologica iz centra za autizam, ti pokušaj uz pomoć supruga ili mame napraviti sama sebi.
Ne zaboravi sebe, u ovoj "igri" si najvažnija ti jer bez tebe nemože ništa više funkcionirati kako treba.
Napravi sebi koliko god možeš rutinu, jer i sama znaš da je ona vama vrlo važna. Kako pišeš imala si rutinu do dolaska nove bebe, znači sad ti treba nova rutina koja uključuje i novu bebu. Napravi je sama, ti to možeš, sigurno.
Ako ne bude sve išlo po planu, pokušaj ostati mirna i početi sve iz početka. Ni kod koga ne ide sve po planu bio autist ili ne, roditeljstvo je veliki ali lijep izazov.
Nije istina da Aspergerci mogu sve naučiti što žele, nekad im i pored silne želje to ne uspijeva. Npr. mojoj kćerki je percepcija mirisa jako važna, ali ne izgleda uvijek lijepo kad skoro odrasla osoba zabada svoj nos, u pravom smislu te riječi, u svašto i pokušava odlučiti da li će to jesti ili ne. Sve naše opomene i njena silna želja nisu do sad urodili plodom, a nije da ne želi. Zato ne predaji se nikad i onda kad ti nešto ne krene za rukom, pomisli uvijek ti si ok.
I najvažnije ne traži da te drugi razumiju, pokušaj ti sama sebe razumiti i prihvatiti takvu kakva si. Pokušaj najbolje napraviti od života jer si to ti i tvoja djeca zaslužili.
Ako imaš pitanja ili ti treba bilo kakav savjet, mozeš mi se u svako doba javiti.
Glavu gore!