Zvuči baš jednostavno kad čitam sama sebe, ali uopšte nije bilo. Kuća nam je većinu vremena bila grozni neuredni haos, sa igračkama na sve strane i slojevima prašine na policama, prašinu smo brisali samo izuzetno, kad stignemo. I prozore nismo prali mesecima.
Kupatilo je održavao isključivo muž, valjda više od godinu dana-zato ga je posle ljubazno prepustio samo meni .
Kuhinju smo održavali u hodu, kada i kako stignemo. Isto je bilo i sa podovima, jedan roditelj je čuvao decu, drugi usisavao i brisao podove.
Muž je kuvao prvih meseci, ali on inače voli kuvanje pa često uskoči i sada kada ne mora.
Sa obe bebe muž mi je bio od neprocenjive pomoći u prvih 6 meseci. Kako je sam rekao:" ja ne mogu da dojim bebu, znači moraš ti - ali kućne poslove mogu i ja da uradim . "
Naravno, odavno sam ja preuzela većinu kućnih obaveza, ali to je neka druga priča...U vreme dok su bebe bile male, zaista je on radio većinu većih kućnih poslova.
Ja sam počela da kuvam redovno tek kada je mlađe dete imalo nekih 6-7 meseci, tada sam svakako već počinjala sa dohranom, pa sam samo kuvala veće količine onog što sam nudila bebi plus još nešto brzo i jednostavno: kukuruzni griz, proso, bareno povrće i meso i sl. Srećom, moj bebac je uživao u kuhinji, kuvanje mu je zabavno i dan danas kao četvorogodišnjaku, otima se da mi pomaže u kuhinji .