sole, divno je pročitati takvo lijepo iskustvo, koje je dokaz da se s upornošću zaista može sve.. bravo za vas
Mogu razumjeti tvoj strah, s obzirom na trnovit put koji ste prošle, no neka ti to ne bude već sad teret koji će te pratiti i ovaj put. Nema baš nikakvog pokazatelja koji govori u prilog da će se isto ponoviti. Nova trudnoća, nova beba, novo iskustvo... vidjet ćeš da će ova beba po svemu biti sasvim nova, posebna priča, pa zašto onda i dojenje ne bi bilo sasvim drukčije od početka.
Teško će ti itko detaljno moći opisati kako početi, baš zato što to ovisi o puno okolnosti koje nitko ne može predvidjeti. Ono što je ipak sigurno i što će ti najviše pomoći jest pozitivno razmišljanje, vjera u sebe i upornost, a vidim da ti toga ne manjka. Okruži se ljudima koji podržavaju dojenje (vidim da već jesi, čim si ovdje ), informiraj se, uključi se u neku grupu za potporu dojenju, imaj na umu gdje ćeš zatražiti pomoć ako vam bude potrebna, ali prije svega, opusti se i prepusti, isključi dio mozga koji je zadužen za razmišljanje, koji često donosi strah, koji nam ulijeva sumnju i postavlja pitanja... uključi instinkte na maksimum i pokušaj se poistovjetiti sa sisavcima koji milijune godina svojim mlijekom othranjuju mladunčad, bez puno razmišljanja i onako kao je to već priroda savršeno uredila.

Dojenje je čin gdje oksitocin treba biti glavna faca, a to je hormon sreće, ljubavi, opuštenosti, prepuštenosti... adrenalin mu je najveći neprijatelj i treba tjerati negativne osjećaje svih vrsta. Njima nije mjesto ni u trudnoći, ni pri porodu, niti u dojenju.

Želim ti puno sreće i prekrasnih trenutaka s novom bebom