Joj, razumijem te. i moj maleni, 4,5 godina, je sličan. Kombinacija takvog flegmatičnog karaktera, ali ja bih rekla i motoričke (ne)spremnosti. Jako je spor. Većina roditelja djeci govori neka uspore, budu pažljivija, paze..., a ja njega uvijek u šetnji moram požurivati. Nije da on promatra oko sebe pa istražuje, jednostavno hoda SPORO. Uopće ne voli trčati. Jedva ga dobijem da trči, ali on pretrči 10tak metara i gotovo. Umori se i mora sjesti. To mi je posebno žao, jer sam negdje čitala da je trčanje jako korisno za razvoj dječjeg mozga. Sve mu je daleko, nikud mu se neda ići. Upisala sam ga u sportsku školu, nadajući se da će poboljšati motoriku i spretnost (baš je nespretan, često pada), no nakon dva puta nije mu se više dalo ići, nije mu se sviđalo. Doma često kaže da mu je dosadno, teško se zaigra sam....