I moj je jako sličan.
Što se tiče obavljanja nekih poslova, oblačenja i sl. uvijek je zadnji, zaboravi šta radi, nikad gotov. U vrtiću i same tete komentiraju da je on "u nekom svom svijetu". Sport ga slabo zanima i moram ga forsati da vozi bicikl ili nešto slično.
S druge strane, sigurno znam da mu se u glavi odvija jako buran život, jer me stalno obasipa nekim "filozofskim" pitanjima. Okarakterizirali su ga u vrtiću kao nadareno dijete, izmišlja pjesme i priče, ima bogat vokabular.
Ne voli naročito sport, što je meni jako krivo i već sam ga pokušavala nagovoriti da ga negdje upišem. On eventualno veli da želi skakati u vis (samo kad bi netko umjesto njega dotrčao do strunjače ).
Kažem,jako slična priča.

Nedavno sam vidjela da na Velesajmu ima škola trampolina i to mi se čini jako zgodno, a kažeš da to tvoj voli. pokušaj tamo.