Veliki pozdrav svima. Odavno vas čitam, nisam do sad imala potrebe da se registrujem jer sam odgovor na svaku dilemu i pitanje pronalazila na vašim stranicama. Ali sada se pojavio problem koji ne znam da rešim a nisam uspela pronaći sličnu temu.
Naime, moja devojčica (2,7 god) se u poslednje vreme ponaša čudno.

- Ne želi da ide u vrtić (krenula je sa 23 meseca, imali smo normalnu adaptaciju i od tad je skoro uvek išla veselo u vrtić). Ovome je prethodilo 2 sedmice pauze zbog bolesti (imali smo pauze i ranije pa nije bilo problema). Na kraju ipak uđe u vrtić ali jako tužno i uz puno pokušaja da to izbegne. Juče mi je rekla da je jedna devojčica udarila, ali ne mogu da verujem da taj jedan incident može da uzrokuje da više ne voli da ide. Vaspitačice uvek kažu bila je dobra, jela je i spavala, po njima je sve ok

- Nikad nije volela da deli svoje omiljene igračke, ali to je sad preraslo u to da nikom ne da ništa. Čak i u snu stiska rukica i govori ne diraj, to je moje.

- Stalno hoće da je sa mnom, hvata mi se za noge ako ja ne mogu odmah da odreagujem na njen poziv (a zove me stalno), uvek ja moram da se igram s njom, na igralištu uvek moram da sam uz nju... Tata jako puno radi, kući je samo naveče i tad hoće s njim (ali to je sat vremena, retko duže). Svaku noć dolazi kod nas u krevet, mada je sa 1,5 god dobrovoljno počela da spava u svom krevetu

- Ima brata od 5,5 meseci, obožava ga, stalno ga mazi i ljubi i njemu da svoje igračke. U vrtiću je do 2, tad ja idem po nju. Imamo devojku koja nam pomaže, tako da se ja njoj maksimalno posvećujem u tom peridu kad je kod kuće. Čak i kad bata sisa ona sedi s nama i pričamo. Ipak, ona je očito zbog nečeg nezadovoljna a ja ne mogu da shvatim sta je u pitanju. Jako često plače, razlozi su po meni banalni (npr. sklonila sam njenu cipelu). Ja s njom jako puno razgovaram, trudim se da dokučim šta je u pitanju ali nema pomaka. Bilo je naravno i pre loših faza, pa naiđe dobar period, ali ovo sad me zabrinjava jer ona meni deluje tužno.

Eto, teško je u jednom postu opisati problem, ali puno bi mi značilo vaše mišljenje. Da li preterujem, može li sve ovo biti normalno, da li da i dalje pokušavam da nađem uzrok ili da čekam da prođe?